Smrt

U poslednje vrijeme ponukan životnim događajima mnogo sam razmišljao i o današnjoj temi pisanja.Smrti i zagrobnom životu.

 Život poslije smrti.

Koliko je poznato od početka ljudske istorije imamo i vjerovanje u neku vrstu zagrobnog života.mnoge stvari su se kroz istoriju radile i rade u cilju obezbjeđivanja zagrobnog života.Egipčani su kao što je opštepoznato svoja tijela mumificirali u cilju što dužeg čuvanja od propadanja.U grobnice su stavljali sve živo što bi moglo zatrebati i olakšati zagrobni život od hrane i pića preko kučnih ljubimaca do zlata a i prevoza u vidu brodova ili drugih prigodnih prevoznih sredstava.Pojedina indijanska plemena su svoje ratnike sahranjivali sa njihovim konjima kao prevozom u zagrobnom životu.Indijci pale svoje mrtve kako bi duša kroz vatru otišla u nebo.Huni a i neki drugi narodi su svoje velike vladare sahranjivali sa poslugom.Neke religije su zahtjevale da se žena sahrani zajedno sa mrtvim mužem.Vjerovanja i načina odlaska u zagrobni život je bilo i ima bezbroj a na kraju se svodi na jedno.Strah od smrti i pokušaj produženja našeg bivstvovanja.

 Gdje "selimo" poslije smrti.

Nisam vjernik,barem ja ne smatram da jesam.ipak činjenica je da svi mi u bliskom susretu sa smrću pokušavamo nači utjehu u nadi da nešto "tamo" postoji.U tim trenucima se svi bacamo u neku vrstu religije,oficijelne ili ne.Pitanje da li postoji život poslije smrti.Mislim da nitko ne zna odgovor.eksperimenti koji su provedeni sa ljudima u trenutku smrti pokazuju da tijelo u trenutku smrti gubi neka dva grama težine.pretpostavke idu u tom pravcu da je to famozna "duša",naše istinsko ja koje u tom trenutku napušta ovu smrtnu ljušturu i odlazi.Kamo? Svi smo čuli priče o opštepoznatom svjetlom tunelu koji se pojavljivao kod osoba koje su bile u kliničkoj smrti pa se "vratile".svjedočenja o tome kako su imali osječaj kao da ih "nešto" vuče u pravcu tog tunela.Gledao sam svjedočenje jednog čovjeka koji je ispričao svoje iskustvo prilikom jedne operacije koju su hirurzi vršili nad njim.On tvrdi da je u jednom trenutku napustio svoje tijelo i gledao veči dio operacije kao sa balkona,lebdeči nad hirurzima i svojim tijelom.Jedna meni bliska osoba koja je preživjela tešku bolest tvrdi da je u trenutcima koje doktori nazivaju komom bila sa svojim roditeljima,roditeljima svoga muža svojim umrlim djetetom i još sa gomilom mrtvih ljudi.vratial se kada joj je jedna od njih rekla da još nije njeno vrijeme.

 Odgovor

Dakle šta je odgovor na to pitanje.Pretpostavljam da svi mi imamo neki svoj odgovor na to pitanje.Prije nekih tri mjeseca i sam sam bio u bliskom susretu sa gospodinom koscem.O da molio sam "boga" da mi pomogne ali sam na neki način bio i pomiren sa "sudbinom" imao sam svoj odgovor i duboko u sebi vjerovao da me "poslije"čeka neko novo iskustvo.

Interesantna razmišljanja o ovoj temi možete poslušati i u razgovoru sa Dragom Plečkom na ovom videu.Možda vam pomogne pronači svoj odgovor ili produbiti več postoječi.

Pročitajte i
Duhovi