17. svi 2010.

VANZEMALJCI I KOLIKO JEPAMETNO TRAŽITI IH.

- Vanzemaljci zasigurno postoje, ali Zemljanima bi bilo pametno da učine sve da s njima izbjegnu kontakt, tvrdi jedan od najslavnijih svjetskih astrofizičara Stephen Hawking. Svoje stavove, ali i preporuke poznati astrofi zičar iznosi na temelju nove dokumentarne serije Discovery Channela. Prema Hawkingovim riječima, vanzemaljci se nalaze u drugim dijelovima svemira.
- Svemir ima 100 milijardi galaksija, od kojih svaka sadrži stotine miliona zvijezda, a istraživanja u posljednjih 15 godina dokazala su da i oko drugih zvijezda postoje planeti. Stoga je malo vjerojatno da je Zemlja jedini planet na kojem se razvio život, tvrdi slavni astrofi zičar koji pretpostavlja da bi neke forme života mogle biti i inteligentne.
Stoga ga, piše Sunday Times, posebno zabrinjava mogućnost da „mali zeleni“ naš planet napadnu zbog resursa kojima obiluje.
- Moramo pogledati sebe i vidjet ćemo kako se inteligentan život može razviti u nešto što ne bismo poželjeli sresti. Zamišljam da mogu obitavati u masivnim brodovima, nakon što su potrošili resurse na svom domaćem planetu. Takvi napredni vanzemaljci možda bi mogli postati nomadi, koji žele pokoriti i kolonizirati bilo koji planet do kojeg mogu doći, ustvrdio
je Hawking.
Upravo zato, smatra, „stupanje s njima u kontakt“ moglo bi biti previše riskantno.


Svemirci oteli Voyager 2


Sonda Voyager 2 Zemlju je napustila prije 33 godina i prva je sonda koje je posjetila Uran i Neptun te napravila "Veliki obilazak" Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna. Sonda se u međuvremenu nalazi na rubovima Sunčevog sustava i vjeruje se da bi unatoč svojoj starosti mogla trajati do 2030. godine.
Prije nekoliko dana, točnije 22. travnja ove godine, signali Voyagera su se neočekivano promijenili. Podaci i dalje pristižu, ali u izmijenjenom formatu kojeg ne uspijevaju dešifrirati ni najbistriji NASA-ini umovi.
Moguće je da se radi o tehničkom problemu, ali postoje i teze prema kojima je sonda upala u ruke izvanzemaljskih bića koji nam šalju zasad nerazumljive poruke.
Voyager 2 u sebi ima takozvanu "zlatnu ploču" na kojoj nosi poruke našim susjedima izvan Sunčevog sustava. Osim ljudskih pozdrava i glasova na 55 jezika, ploča sadrži prirodne zvukove (ptice i valovi) te 90 glazbenih minuta (Mozart i Beethoven).
"Možda je u sustav upala kozmička čestica koja je dovela do poremećaja, a možda je došlo i do problema sa softverom", poručuju stručnjaci NASA-e koji odbacuju mogućnost upletenosti izvanvanzemaljskog života.
Ukoliko su u probleme s Voyagerom ipak upleteni izvanzemaljci, pitanje je kakvu reakciju možemo očekivati. Nekolicina znanstvenika, među kojima je i Stephen Hawking, već duže vrijeme upozoravaju da je vrlo lakomisleno izvanzemaljcima slati bilo kakve poruke. Ne možemo, naime, znati kakve su njihove namjere.

Pročitajte i
NLO,UFO ,ETH POPULARNI VANZEMALJCI II
                                                                                         21.12.2012.Godine

16. svi 2010.

NLO,UFO ,ETH POPULARNI VANZEMALJCI II

Video o viđenju NLO-a od strane posade Apola 11 Izjava Buzz Aldrina
Pogledajte ovdje

Maj 2009 nlo iznad kembriđa

OKO 50 misterioznih narančastih svjetala na nebu iznad engleskog Cambridgea šokiralo je sve koji su vidjeli tu čudnu pojavu za koju su odmah počele priče da nisu djelo ljudskih ruku, nego onih zelenih, svemirskih.
Ova pojava se u protekla tri tjedna vidjela čak tri puta u Engleskoj i jednom u Nizozemskoj. Posljednje viđenje pojave bilo je u nedjelju navečer, a pratili su je svjedoci u Liverpoolu i Lincolnu. Vidioci tvrde da su se svjetla prije odlaska "ravno u nebo", kretala u različitim smjerovima, piše Daily Mail.
Testiranje radarskog sustava
Postoje različite teorije o ovim narančastim svjetlima na nebu, a jedna kaže kako su ona povezana sa vježbom britanskih ratnih brodova. Navodno se pomoću tih svjetala isprobava radarski sustav britanske vojske.
Prošle srijede su stanovnici engleskog Huntingdona u igri nebeskih svjetala mogli uživati čak pola sata. Jedan od svjedoka tvrdi kako je na nebu prvo bilo 26 svjetala kojima se pridružilo još njih sedam te su nestali u nebu. Iz britanske vojne baze u Cranwella tvrde kako u nedjelju na nebu nisu bili njihovi avioni jer oni vikendom ne lete.
"Svjetla su bila veličine zgrade"
"To nisu bili zrakoplovi, a niti baloni. Svaki od njih bio je veličine zgrade", rekao je Auberon Hedgecoe koji je cijelu igru na nebu promatrao sa suprugom Suzi, 10-godišnjim sinom Barneyjem i prijateljem Zacom. Svi svjedoci izjavljuju kako se u tim trenucima nisu čuli nikakvi zvukovi. Neke teorije govore kako je to bio samo vatromet dok se ne isključuje mogućnost da su to bili meteori.



nlo Iznad Moskve decembar 2009.godine
Džinovski, neidentifikovani leteći objekat, u obliku piramide, viđen je na nebu iznad Moskve u decembru 2009.godine. Ovo je podstaklo spekulacije među stanovnicima da je grad posetio vanzemaljski brod. Piramidalni objekat lebdeo je satima iznad Crvenog trga u ruskoj prestonici, navode očevici. Mutni, sivi oblik uhvaćen je okom kamere, a postoje najmanje dva snimka, jedan tokom dana, a drugi po noći - oba su postavljena na internet. Skeptici navode da bi trebalo da postoji hiljade snimaka, a ne samo dva, ako je objekat stvarno bio satima na nebu.
Video


Neobična formacija oblaka, za koju neki pretpostavljaju da bi mogla biti NLO crvotočina, snimljena je početkom ovog mjeseca iznad Meksika. Zasad o toj neobičnoj pojavi nije poznato ništa osim lokacije i datuma kojeg je snimljena
Svjedok koji je na nebu iznad Meksika snimio neobičnu formaciju oblaka odlučio je ostati anoniman. No, ufolog koji je proučavao video snimku otkrio je sljedeće: "Nevjerojatna snimka pokazuje da je NLO ušao ili izašao s područja našeg planeta. Lokacija se ovaj put nalazi u Meksiku, a očekujemo daljnje informacije kao i moguće druge svjedoke i nove snimke".

Neki tvrde da se na video snimci koja raje 57 sekundi u jednom klipu može vidjeti NLO, a moguće je i dva i to u donjem desnom kutu snimke.

Kako god bilo treba reći kako meksička snimka uvelike podsjeća na poznati 'UFO halo' kakav se pojavio iznad Moskve u listopadu prošle godine. Ta je snimka odmah pobudila zanimanje javnosti širom svijeta, a snimka na You Tubeu imala je više od milijun klikova.

Mnogi smatraju da se taj efekt koji su nazvali 'NLO halo' ili 'NLO aureola' neka vrsta NLO portala ili crvotočine, dok ima i onih koji sumnjaju da bi to mogla niti i neka vrsta svemirskog broda. No meteorolozi tvrde da je ta pojava tek rezultat optičke iluzije koju uzrokuju sunčeve zrake dok se probijaju kroz oblake.

Otkad je ta neobična pojava snimljena iznad Moskve, slične pojave zabilježene su u Rumunjskoj, zatim na Floridi i širom Latinske Amerike te sad u Meksiku. Čeka se, naravno, rasplet cijele priče i novi 'zanimljivi' materijali.
Net.hr18.02.2010.
Video

JOŠ NEKI VIDEO MATERIJALI IZ MNOŠTVA


1.VIDEO NLO

2.VIDEO

3.VIDEO

4.VIDEO

5.VIDEO

6.VIDEO

Pročitajte i
NLO,UFO ,ETH POPULARNI VANZEMALJCI
                                                 VANZEMALJCI I KOLIKO JEPAMETNO TRAŽITI IH.

15. svi 2010.

NLO,UFO ,ETH POPULARNI VANZEMALJCI

Neki vjeruju u njih neki ne,vidjelo ih je mnoštvo ljudi u poslednje vrijeme sve je više viđenja NLO od kojih su mnoga zahvaljujuči napretku tehnologije i snimljena mnoštvo od tih snimaka je objašnjeno neke su razotkrivene kao varke fotomontaže i slično ali i dalje ostaje veliki broj onih dokaza za koje ne postoji racionalno objašnjenje tipa meteorološki baloni i Venera.





NLO (neidentificirani leteći objekt) ili eng. UFO (Unidentified Flying Objects) su objekti ili pojave koje se ne mogu objasniti na konvencionalan način, nakon detaljne revizije obučenih i educiranih osoba iz tehničkih i društvenih područja.
Terminologiju NLO-a i bliskih susreta razvio je astronom, dr.J. Allen Hynek. Ufologija je pseudoznanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem fenomena NLO.


Navodno najranija fotografija NLO-a u državi New Hampshire, 1870.


Smatra se da je moderna era ufologije započela s bliskim susretom pilota Kennetha Arnolda tijekom leta kroz planinski lanac Cascade u državi Washington, 24. lipnja 1947. godine. Letio je malim avionom posebno prenamijenjenim za potragu i spašavanje u planinama, tragajući za srušenim transportnim avionom C-46 koji je nestao još u januaru. Uzletio je oko 14 sati i letio od Chehalisa do Yakime, krećući se u pravcu planine Rainer na visini od 3 do 3,5 km. Približivši se planinskom lancu iznenadilo ga je nekoliko jarkih bljeskova svjetlosti. Kada se bolje zagledao, ugledao je formaciju od 9 objekata u letu. Arnold je njihov let gore-dolje opisao poput tanjura koji odskače o površinu vode. Otvorio je prozor kako bi bolje proučio čudne objekte te je procijenio njihovu brzinu kretanja na oko 2200 km/h reducirajući svako moguće pretjerivanje. Taj događaj se odvijao nekoliko mjeseci prije nego što je Chuck Yeager probio zvučni zid eksperimentalnom letjelicom Bell X-1 i to upola manjom brzinom. Arnold je isto tako procijenio da se formacija kreće na nekih 40 km udaljenosti od njegovog aviona, a sama skupina letjelica se protezala 9 km. Mediji su nadogradili tu ionako fantastičnu priču te dodali izraz leteći tanjur.
Upravo zbog termina leteći tanjur, vlada i vojska počeli su pokazivati zanimanje, a mediji su započeli voli-ne voli odnos prema NLO-ima koji se protegnuo sve do današnjih dana.
Ozbiljnosti NLO problema najviše su doprinijeli službeni projekti proučavanja koje je provodilo američko zrakoplovstvo od 1948. do 1969. godine pod kodnim nazivima "sign (saucer)/grudge/blue book"
Najpoznatija hipoteza koja pokušava objasniti izvor NLO pojava svakako je ETH hipoteza. ETH (ekstraterestrična) hipoteza nastaje upravo u okviru vojne domene, usprkos stereotipima da je takva formulacija nastala od strane promatrača-laika.
ETH hipotezu službeno je lansirao zaključak vojnog odbora SIGN koji je 1948. godine formirao dokument "Estimate of the Situation" (Procjena situacije) u kojem se zaključuje da je najbolja hipoteza koja može objasniti NLO fenomen, upravo "izvanzemaljska hipoteza". No, načelnik zrakoplovstva, general Hoyt S. Vandenberg odbio je zaključke odbora, zapovjedio je da se dokument uništi, a odbor je raspušten i zamijenjen s novom grupacijom "GRUDGE". Do današnjeg dana, ne postoji niti jedna sačuvana kopija ovoga dokumenta, već samo povijesne reference na isti, na osnovu čega se i doznalo za njegovo postojanje.
Zbog velike medijske i znanstvene debate tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, američko zrakoplovstvo je ponudilo mandat Sveučilištu Colorado da prekine ovaj medijski cirkus. Profesor Edward Condon pristao je da napravi "nezavisnu reviziju" podataka prikupljenih u projektima "SIGN/GRUDGE/Blue Book". No, na kraju se i sam Condonov odbor morao suočiti sa kontroverznim ispadima. Odbor su od početka pratile frakcije i razdvojena mišljenja. Nakon što je u javnost procurio interni memorandum koji je ukazivao na Condonovu subjektivnost, dio osoblja je otpušten i zamijenjen novim članovima. 1969. godine, odbor je završio s "konačnim rješenjem ufološkog pitanja" zaključivši da daljnje proučavanje NLO fenomena ni u kojem pogledu ne može pridonijeti znanosti. Na preporuke odbora, američko zrakoplovstvo je obustavilo daljnje proučavanje NLO-a koje je trajalo 21 godinu.

Dr. J. Allen Hynek, vanjski suradnik projekta "Blue Book" i čovjek koji je bio najbolje upućen u podatke zrakoplovstva, odbacio je zaključak Condonovog odbora kao i Institut aeronautike i astronautike (AIAA) koji okuplja nekoliko desetaka tisuća inženjera. No, usprkos svemu, s obzirom da je Condonovo izvješće imalo pečat akademije znanosti, njegova jačina je ipak prevladala tako moćne kritike.
1998. godine profesor Peter Sturrock sa Sveučilišta Standford i skup međunarodnih znanstvenika, napravili su novu reviziju projekta "Blue Book", te su također iznijeli kritike i neslaganje sa Condonovim izvješćem.
1999. godine u Francuskoj je objavljen dokument "COMETA" koji potpisuju bivši i umirovljeni visoki časnici, te visoki državni dužnosnici. Dokument promiče ETH hipotezu, istu onu hipotezu koju su potpisali članovi odbora "SIGN" iz 1948. godine.
Moderna ufologija [uredi]
Trenutno u svijetu postoje dvije grupacije koje službeno proučavanju NLO-e. Jedna je CEFAA, a smještena je u Tehničkoj školi aeuronautike u Čileu. Druga grupacija je GEIPAN koja djeluje unutar Francuske svemirske agencije, CNES. Obje agencije međusobno razmjenjuju NLO podatke. Francuska ima veliku arhivu NLO slučajeva, staru gotovo pola stoljeća i nastavlja proučavati ovaj fenomen i dalje.
Najveći problem u sporom napretku ufologije svakako su predrasude na obje strane suprostavljenih frakcija. Jedna frakcija bezuvjetno nastavlja s ostavštinom Condonovog izvješća tvrdeći da su NLO-i potpuno prozaična tema i da je bilo kakvo proučavanje iste, gubljenje vremena. Druga frakcija opet ustraje na tome da su NLO pojave ekstraterestrične egzotične letjelice koje posjećuju Zemlju.
Obje grupacije nude rješenje prije samoga rješenja, zaobilazeći ozbiljniji pristup koji bi bio sastavljen od promatranja i praćenja podataka koji bi eventualno tek u budućnosti mogli pokazati konačan odgovor.
Iako je u svome razvoju, nekoliko puta, ufologija gotovo postala priznata multidisciplinarna znanost, zbog svoje kontroverznosti u konačnici ipak nije uspjela dobiti svoj legitimitet, te je takvo stanje evidentno do današnjih dana.NLO-i su pojava koja se često stereotipno veže uz ekstraterestrični život što rezultira negiranjem kompleksnosti problema. Do danas ne postoji niti jedan materijalan i konačan dokaz u "javnoj domeni" koji bi razriješio potencijalnu esktraterestričnu prirodu fenomena. Nedavno objavljeni podaci Francuske svemirske agencije CNES iz ožujka 2007., pokazuju da postoji 25% NLO slučajeva (uzorak: 1600 slučajeva) klasificiranih kao "kategorija D" koji ukazuju na "neobjašnjive slučajeve uz sve poznate podatke".


Pregled najpoznatijih NLO susreta koji se često eksploatiraju u raznim TV serijama i filmovima.
-1800: 29. marta, Prediger Fritch iz Quedlinburga uočava malu točkicu kako prelazi preko sunca u 6 sati
- 1802: 27. februara, Prediger Fritch iz Quedlinburga uočava malu točkicu kako prelazi preko Sunca u sjeverozapadnom smijeru i ubrzava
- 1839: 2. Septembar Cupper vidi pomicanje NLO-a ispred sunca
- 1849: 12. marta, Sidebotham vidi pomicanje točkice ispred Sunca
- 1859. i 1862. također viđenja objekata ispred Sunca od Lescarbaulta Lummisa
- 1897.: april, legenda da se u gradiću Aurora, Teksas srušio nepoznati leteći objekt u kojem su mještani pronašli mrtvo tijelo i pokopali ga uz sprovod
- 1913. i poslije viđenja poznatih Brown Mountain svjetala na nebu u SAD-u
- 1942. 24. i 25. februara, NLOi iznad Los Angelesa, poznato kao "Battle of Los Angeles" Vojska izlazi na ulice, nastaje panika.
- 1944. Foo Fightersi, šarene sfere uočene od vojnih aviona diljem svijeta
- 1946 i poslije: Fantomske rakete, objekti sa karakteristikama navodećih raketa uočavane iznad cijele Skandinavije- Švedsko min. obrane zabrinuto
- 1947. 23. jun, incident na otoku Maury SAD, kada su NLOi napali Harolda Dahla koji je sakupljao panjeve. Dahl, njegov sin i pas s bili u čamcu kada je naišlo 6 NLOa ispustilo nekakvu svjetlosnu zraku koja je ubila psa i ranila sina. Idućeg jutra Dahlu je na vrata došao "čovjek u crnom" koji mu je zaprijetio da ne priča o tome
- 1947.: 24. jun, Kenneth Arnold uočava NLOe i nastaje izraz "leteći tanjuri"
- 1947: 4. jula, incident u Roswellu, NLO srušen na ranču kod Roswella, vojska objavljuje da je u pitanju samo meteorološki balon
- 1948: tzv. zelene lopte prijavljene iznad nekoliko baza američke vojske; slijedi ju zvanična istraga
- 1948: 7. Januara pilot Captain Thomas F. Mantell pogiba dok slijedi NLO
- 1948: Incident u Kapustin Yaru gdje je navodno oboren NLO u obliku cigare od strane ruskog MiG-a
- 1949. 20. Avgust astronom Tombaugh (otkrio Pluton) izjavljuje de je vidio 6 do 8 trokutastih oblika, kod Las Crucesa, New Mexico, govoreći da ne vjeruje da su zemaljskog podrijetla; nakon toga on viđa još mnogo toga kao i "zelene lopte"
- 1950. 15. Avgust, Nick Mariana menađer baseball lige i njegova sekretarica su provjeravali igralište kada su se pojavila leteća svijetla na nebu koja su uspjeli snimiti kamerom
- 1952.: 24. jula iznad Carson Sinka u Nevadi (SAD) dva pilota John L. McGinn i John R. Barton sa dičnim vojnim karijerama su bili svjedoci NLO-a dok su upravljali bombarderom B-52. Piloti su vidjeli tri sjajne letjelice za koje su prvo pomislili da su F-86 borbeni lovci, ali onda su shvaltili da se nalaze previsoko (3300 m) i letjeli su u savršenoj "V" formaciji što je vrlo netipično za vojne zrakoplove. Letjelice su nakon nekog vremena odjurile ogromnom brzinom, a kada su piloti poslije sletjeli saznali su da na nebu nisu letjeli nikakvi civilni ili vojni avioni, slučaj je otišao u poznatu "Plavu knjigu"
- 1952: "Washington flap", brojni kontakti sa NLO letjelicama od strane svjedoka i radara u Washingtonu DC. Rezultiralo stvaranjem "Robertson Panel" protokola od CIA u kojem sve NLO svjedoke treba izvrgnuti ruglu i diskreditirati NLO grupe
- 1953. Američki vojni pilot Felix Moncla nestaje dok lovi NLO
- 1954.: Na stotine viđenja NLO-a u Francuskoj, poznato kao "French flap"
- 1954.: prijavljeni nepoznati sateliti u orbiti, upleten i astronom Clyde Tombaugh (otkrio Pluton)
- 1955. Kelly-Hopkinsville susret, grupa nepoznatih bića izašla iz šume i maltretirala obitelj u jednoj kući. Nije bilo krvi već samo isprepadanih ljudi
- 1957. Brojni automobili gubili brzinu i zaustavljali se zbog velikih NLOa u Levellandu, Texasu i New Mexicu, poznati kao "1957 flap"
- 1961.: 16. Septembra bračni par Betty i Barney Hill tvrdili da su ih bili oteli vanzemaljci, prvi takav slučaj u javnosti
- 1964.: 24. aprila, policajac Lonnie Zamora tvrdio da je imao bliske kontakte sa vanzemaljcima. Dok je bio u potjeri za nekim motorom oko 17h i 45 min začuo je neku eksploziju u blizini te je odmah otišao u obližnji napušteni spremnik dinamita u pustinji. Tamo je vidio nešto što je izgledalo kao auto okrenut naopako i dvije bijele osobe oko njega. Kada su ga primjetila bića su pobjegla u vozilo i poletjela, začulo se tutnjanje i Lonnie se bacio u stranu jer je mislio da će eksplodirati. Letjelice je odletjela iza horizonta
1965: 9. Decembra Kecksburg incident- Kecksburg, Pennsylvania, SAD tisuće ljudi gleda veliku sjajnu goreću loptu u barem šest država i Ontariu, Kanadi. Padala je preko Detroita, Michigan/Windsor, Kanada područja, prijave o palim metalnim ostacima preko Michigena i sjevernog Ohia i uzrokovanje soničnih eksplozija u zapadnoj Pennsylvaniji. Generalno mišljenje je da je u pitanju Meteor. Unatoč tome nekih svjedoci u malom selu Kecksburgu, tvrde da se nešto srušilo u šumu. Neki su vidjeli plavi plamen iz šume i javili policiji. Drugi su vidjeli letjelicu oblika klipa kukuruza, no vojska je tvrdila da je pretražila šumu i ništa nije našla.
1965: astronaut Frank Borman fotografira NLO koji je pratio let Geminija 7
1967: 19. mart Stephen Michalak tvrdi da je susreo NLO koji ga je opržio svojim motorima. Nakon toga bio je bolestan nekoliko mjeseci, no svaki doktor koji ga je pregledao je rekao da nije mentalno bolestan
1967: 4. oktobra Shag Harbor incident- u noći oko 23h 20min javljeno je u medijima da se NLO srušio u vode blizu Shag Harbor, Nova Scotia (istočna obala Kanade). Barem jedanaest ljudi je vidjelo kako nisko letni objekt ide prema luci. Brojni svjedoci prijavili eksplozije i zvukove rušenja. Nakon što se srušio objekt je svijetlio i ljudi su odmah poslali ribarske brodove da spase ljude, no letjelica je potonula, a na mjestu gdje je potonula bila je masna, žuta pjena i sumporasti miris. Nakon dva dana marinci ronioci pretražuju dno, no nije bilo službene izjave da je išta nađeno
1969: Jimmy Carter, predsjednik SAD-a vidi NLO na nebu
1969: Neil Armstrong, astronaut, prijavljuje da je vidio dva NLO-a kada je Apollo 11 sletio na Mjesec
1971. Delphos, Teksas NLO ostavlja znak na tlu u obliku svjetlećeg prstena
1973: Pascagoula otmica- 11. oktobra Charles Hickson (42) i Calvin Parker (19) pecaju na rijeci kada nailazi NLO i tri bića ih unose u letjelicu gdje su bili paralizirani 20 minuta dok ih je mehaničko oko skeniralo
1974: Berwyn Mountain incident- oko 20h 30min, 23. siječnja viđen veliki disk na nebu iznad Clwyda u Walesu (VB). Mnogi svjedoci pozvali policiju, dolazi vojska i zatvara područje
1975: otmica Travisa Waltona, 5. studenog Travis Walton nestaje na nekoliko dana- vraća se sa pričom da su ga oteli vanzemaljci, piše knjigu o tome koja se adaptira u film
1977: Colares flap, NLO napada stanovnike Brazilskog otoka, sisajući im krv svjetlosnim zrakama- 35 ozljeđenih, otok evakuiran
1978: Valentichov nesanak, australijski pilot prijavljuje NLO neposredno prije nego što je zauvjek nestao
1979: Marshall County incident, šerif prijavljuje čudno sjajno svjetlo koje se sudarilo s njegovim vozilom
1980: Cash-Landrum Incident, 29. decembra oko 21 sat troje ljudi se vozilo u autu bluzu Huffmana, Teksas. Kada se od nikud pojavila letjelica oblika dijamanta i sletjela ispred automobila. Trio se zaustavio obilazio letjelicu koja je ispuštala plamenove. Nakon 15 minuta letjelica polijeće i pojavljuju se helikopteri koji ju okružuju. Letjelica odlazi.
1980: Rendlesham Forest Incident, najpoznatiji Britanski NLO incident. Nick Pope, britanski agent i visoki vojni dužnosnik je izjavio da je taj incident veći od onog u Roswellu, uglavnom oko Božića NLO slijeće u šume Suffolka što stvara velike pomutnje, kao panika ljudi, stampeda krava...
1982: Baikonur Cosmodrome prepad, lansirno mjesto privremeno zatvoreno zbog prepada i sabotaže od strane NLO-a u junu
1985: Tbilisi-viđenje, putnici i piloti sovjetskog putničkog aviona gledaju u čudno svijetlo tijekom leta iz Tibilisija u Tallinn, siječanj
1986: Height 611 UFO Incident, 29. januar NLO se srušio u Dalnegorsku, SSSR, srušio se na brdu. Tri dana kasnije dolazi grupa ufologa na to mjesto koje je opečeno i jedino pronalaze komad filma, kojeg daju razviti no na njemu nema ništa
1986: 16. januara grupa NLO-a prati 50 minuta putnički avion "Japan Air Linesa" let 1628
1986.17. januara- Anchorage, Aljaska Japanski pilot So Terauchi koji je pilotirao Jumbo Jetom na visini od 10,600 metara doživljava susret sa neobičnim letjelicom koja je osvijetlila njegovu kabinu i izvodila nevjeovatne manevre u zraku. To je trajalo oko sedam minuta, kada je otišla; da bi se nakon 5 minuta pojavila letjelica nekoliko desetina puta veća od Jumbo Jeta koji je 70 metara dugačak, obasjana plavom svjetlošću. Kontrolni toranj u Anchorageu nije ništa zamječivao, a letjelica je nakon par minuta nestala i avion je sretno sletio. eng
1990: Belgian flap, nekoliko masovnih viđenja crnih trokutastih NLO-a u Belgiji, belgijsko ratno zrakoplovstvo ima radarske susrete i objavljuje snimke
1990: Montréal, Québec, Kanada NLO, 7. januar, preko 40 ljudi uključujući policiju gleda preko 3 sata u NLO iznad hotela u Montréalu
1994: 16. septembra, učitelji i više osoblje škole Ariel u Ruwi, Zimbabve je bilo iznenađeno kada su učenici stari od 5 do 12 godina došli prijaviti da se leteći tanjur spustio na školsko igralište. Znano kao Bliski susreti treće vrste u Africi
1996: Varginha incident, poznati Brazilski incident kada se srušio NLO u Minas Gerais, Brazil. Višestruka viđenja čudnih bića za koje su neke djevojčice mislile da je vrag u pitanju. Bića viđena i na dječjoj rođendanskoj zabavi, što je navodno inspiriralo redatelja Shiamalana za scenu u filmu "Signs"
1997: Mexico City snimka NLO-a
1997: Phoenix, Arizona NLO incident, višestruke sporo pomičući svjetlosne formacije iznad metroa u Phoenixu
2001: 11. septembar, navodno snimljen NLO za vrijeme napada na WTC

2001: 29. rujan jedan mađarski vojni pilot je snimio odličan snimak NLO-a iz svog aviona u sred bijela dana iznad Budimpešte, Mađarska.[1]
2004. Meksička zračna patrola snimila sa infracrvenom kamerom svijetla- NLOe
2005: 27. travnja Bijela Kuća evakuirana kada NLO ulazi u zabranjenu zračnu zonu i nestaje. Objašnjeno kao: "Oblak ili nekoliko ptica"
2005: NLO-i prijavljeni i snimljeni u Kaufmanu, Teksas
2005 - Rockaway Beach, Queens NLO je uočen iznad vode blizu nečeg što je izgledalo kao nosač aviona. Nestalo je brzo kako se i pojavilo
2005 - Woodside, Queens Pet letećih tanjura se pojavilo iznad Woodsidea, Queens u studenom 2005. Viđeni su iznad cijelog Queensa i područija Manhattana. Nestali su jedan po jedan.
2005 - Oklahoma City, Oklahoma] Dječak vidi ovalno jako svijetlo kako leti pri velikoj brzini i onda nesaje
2006 - Kent, Engleska 25.marta Ovalna kugla je viđena kako lebdi iznad lokacije u Kentu. Zatim odlazi prema zapadu.


2006 - London, Engleska 17. juni oko 22 sata u noći, 5 crvenih kugli je viđeno kako leti iznad grada blizu Londona
2006. 20. Septembra Predviđeno slijetanje raketoplana Atlantis odgođeno je za jedan dan kako bi posada istražila da li "manji, crni objekt" blizu shuttlea predstavlja nekakvu opasnost, priopćili su u srijedu dužnosnici NASA-e. Posada je objekt primjetila dok su kamerom promatrali Zemlju, utvrdivši da se kreće istom brzinom i istom orbitom kao shuttle. Pretpostavka je bila da je riječ o komadu leda ili dijelu raketoplana koji je otpao prilikom ranijih inspekcija.
2006. 1. prosinca - Sibir objavljeno nekoliko članaka da se srušio NLO u području sibirkih šuma i izazvao manji požar
2006. 27. listopada- Tappen, North Dakota U malom gardu SAD-a Tappen, North Dakota jedan je 16-godišnjak ustao u sred noći čuvši čudne zvukove vani i zatekao na njivi dva viskoka vanzemaljca 8 do 9 stopa kako rade nešto stoci. u jednog je ispucao metak iz svoje puške te je ovaj pustio gadan nezemaljski krik, da bi na to drugi vanzemljanin opalio tog dječaka i onesvjestio ga.
2006. 7. januara - Chicago, Illinois Zaposlenici i piloti aerodroma O'Hare u Chicagu tvrde da su vidjeli ovalni objekt kako lebdi nad jednim od terminala i onda brzo uzljeće gore.
2007. 27. Aprila Knin ( Hrvatska) u 3:30 h primjecen NLO žutog duguljastog oblika kako lebdi 10 minuta nad Kninom tijekom dana isti je primjećen od strane dva pilota nad obalama Velike Britanije




Slika Edgara Mitchella
Dogodilo se da imam tu privilegiju i da sam upoznat s činjenicom kako su nas posjećivali na ovom planetu, fenomen NLO-a je stvaran.



Bivši NASA-in astronaut i čovjek koji je najduže šetao po Mjesecu dr. Edgar Mitchell
(77), veteran Apollo 14 misija, još je jedna u nizu istaknutih osoba koja šokira svojim svjedočanstvom o postojanju izvanzemaljskog života.
Mitchell tvrdi da su vanzemaljci posjetili Zemlju u par navrata, a te su posjete svjetske vlade zataškavale punih šest desetljeća.
- Dogodilo se da imam tu privilegiju i da sam upoznat s činjenicom kako su nas posjećivali na ovom planetu, fenomen NLO-a je stvaran - tvrdi Mitchell, a prenose svjetski mediji.
Bivši astronaut je tijekom radijskog intervjua opisao ''male zelene'' kao ''male ljude koji izgledaju vrlo čudno naspram nas''.
Dodao je kako njihov opis zapanjujuće nalikuje uobičajenoj predodžbi o vanzemaljcima kao bićima koja imaju veliku glavu i još veće oči.
- Zastrašujuće je to da oni imaju puno sofisticiraniju i napredniju tehnologiju od nas. Da su bili neprijateljski raspoloženi prema Zemljanima, nas više ne bi bilo – rekao je Mitchell koji zajedno sa zapovjednikom Apolla 14 Alanom Shefardom drži rekord za najduži hod na Mjesecu u trajanju od devet sati i 17 minuta na njihovoj misiji iz 1971. godine.
- Sve su te nevjerojatne informacije i dokazi itekako dobro zataškani i sačuvani od javnosti već zadnjih šest desetljeća, no u zadnjih par godina sve se počelo polagano pojavljivati pred očima znanstvenika i javnosti – izjavio "šetač" koji ima diplomu iz znanosti, aerounautičkog inženjerstva i doktorat u astronautici.
Naravno, NASA je odmah sve zanijekala i obožavatelje UFO-a ''spustila na zemlju''.
- NASA ne prati kretnje UFO-a, NASA nije uključena u bilo kakvo zataškavanje izvanzemaljskih slučaja, vanzemaljskih posjeta ni neidentificiranih letećih objekata, jer oni ne postoje. Dr. Mitchell je veliki znanstvenik i istraživač, no mi se ne slažemo s njegovim stajalištem – rekao je glasnogovornik NASA-e.

Ovaj put ćemo sezadržati na opisu po meni vjerovatno najpoznatijeg NLO slučaja ,događaja koji je ako ništa pokrenuo maštu mnogih.

1947: 4. jula, incident u Roswellu
Nedaleko od mjesta Roswell u državi Novi Meksiko, za vrijeme noćne oluje, 2. jula 1947. godine, navodno se srušio jedan leteći tanjur na područje Foster ranča. Sljedećeg jutra, rančer Mac Brazel je na tom području pronašao nepoznati materijal koji nije mogao identificirati. Najdojmljiviji materijali su ličili na foliju i plastiku, a isti bi se nakon gužvanja i zarezavanja, automatski regenerirali bez ikakvog mehaničkog traga na njima. Zaključivši da se apsolutno radi o nečemu nesvakidašnjem, Mac je odlučio da ovaj materijal odnese u Roswell.
U nedjelju, 6. jula, 1947., rančer Mac Brazel donio je neke čudne komadiće ostataka u ured šerifa okruga Chaves, Georga Wilcoxa. Wilcox je nazvao vojno-zrakoplovnu bazu u Roswellu i razgovarao je s bojnikom Jesse Marcelom, obavještajnim časnikom. Marcel je odmah izvijestio zapovjednika baze pukovnika Williama Blancharda te su on i Marcel odmah došli su na scenu da ispitaju materijal. Odmah nakon toga što su pregledali materijal u šerifovom uredu, Blanchard je zapovijedio Marcelu i agentu kontraobavještajne službe Sheridanu Cavittu da odu do ranča sa Brazelom, te da prikupe što je moguće više ostataka koliko mogu natovariti u njihova dva vozila.
Vojna policija je također došla u šerifov ured i zaplijenila je materijal koje je Brazel ostavio tu i odvezla ga u bazu ka Blanchardovu uredu. Nakon toga ostaci su prebačeni zrakoplovom u stožer 8. Zračnih snaga u Forth Worthu, a odatle u Washington i u Wright-Field u Daytonu u Ohiu.
U međuvremenu, Marcel i Sheridan Cavitt iz kontraobavještajne službe odvezli su se do ranča sa Mac Brazelom. Stigli su kasno navečer. Proveli su noć u vrećama za spavanje u maloj šupi na ranču a ujutro su nastavili prema mjestu udesa.
7. jula 1947., Marcel i Cavitt su sakupili ostatke sa mjesta udesa. Nakon što su napunili Cavittovo vozilo sa ostacima, Marcel je rekao Cavittu da ode prema bazi, a da će on sakupiti još ostataka i da će se kasnije sastati u bazi u Roswellu. Marcel je napunio svoje vozilo sa ostacima. U povratku prema bazi, Marcel je stao kod kuće da pokaže svojoj ženi i sinu čudni materijal koji je pronašao.
8. jula 1947. ujutro, Marcel i Cavitt su se našli u bazi u Roswellu sa dva napunjena vozila sa ostacima. Marcel je nedugo nakon toga po zapovjedi pukovnika Blancharda otišao sa zrakoplovom i većinom ostataka prema bazi u Forth Worthu.
8. jula 1947. godine oko podne, pukovnik Blanchard u Roswellovoj bazi je zapovijedio poručniku Walteru Hautu da izda izvješće za tisak dajući do znanja državi da je vojska došla u posjed ostataka srušenog letećeg tanjura. Haut je bio časnik za odnose sa javnošću 509. grupe za bombardiranje. Haut je odnio izvješće za tisak Franku Joyceu na radio postaju KGFL. Joyce je pričekao da se Haut vrati u bazu i onda je još jednom nazvao Hauta da potvrdi priču. Nakon toga Joyce je poslao priču preko žičnog sustava Western Union prema uredu za United Pressa.

Članak u Roswell Daily Record 08. jul 1947.
RAAF došao u posjed Letećeg tanjura na ranču u Roswell regiji
DETALJI O LETEĆEM DISKU NISU OTKRIVENI
ŽELJEZAR IZ ROSWELLA I NJEGOVA ŽENA SU IZVIJESTILI DA SU VIDJELI DISK
Obavještajni ured 509. Grupe za bombardiranje u Roswellovoj Vojno-zračnoj vojarni je izjavio danas u podne, da je postrojba došla u posjed letećeg tanjura.
Prema informacijama objavljenjim od strane ureda, nad autoritetom bojnika J. A. Marcela, obavještajnog časnika, disk je pronađen na ranču u blizini Roswella nakon što je neidentificirani rančer izvijestio Šerifa Geo. Wilcoxa da je našao instrument na svom zemljištu.
Bojnik Marcel je iz svog ureda otišao na ranč i pronašao disk, kazano je.
Nakon što je obavještajni časnik pregledao instrument, isti je prebačen zrakoplovom u viši stožer.
Obavještajni ured je izjavio da detalji o konstrukciji tanjura i o njegovom izgledu nisu objavljeni.
Gospodin i gospođa Dan Wilmot su izgleda bili jedini osobe u Roswellu koji su vidjeli ono za što su smatrali da je leteći disk.
Sjedili su na svojoj verandi u 105 South Penn. zadnje srijede tijekom noći oko otprilike 10 sati kada je veliki sjajni objekt prošišao preko neba iz pravca jugoistoka kretajući se u sjeverozapadnom pravcu sa velikom brzinom.
Wilmot je pojačao pozornost svoje gospođe i obadvoje su izišli vani u dvorište da gledaju. Bio je u optičkom dosegu manje od minute, možda 40 do 50 sekundi, Wilmot je procijenio.
Wilmot je rekao da mu je izgledalo da je objekt oko 1,500 stopa visoko i da se kretao brzo. Procijenio je između 400 i 500 milja na sat. U izgledu ličio je na ovalnu formu kao dva preklopljena tanjura, okrenuta usta na usta, ili kao dvije smještene zdjele za pranje, zajedno u istom obliku. Cijelo tijelo je svijetlilo premda je svjetlo bilo vidljivo i iznutra, a na taj način ne bi svjetlilo da je svjetlo bilo smješteno samo ispod.
Od mjesta gdje je stajao Wilmot je rekao da je objekt izgledao oko 5 stopa u veličini, i dodao je da na osnovu udaljenosti gdje je bio od grada on je izračunao da je morao biti 15 do 20 stopa u promjeru, iako je to samo pokušaj procjene.
Wilmot je rekao da nije čuo nikakav zvuk, ali gospođa Wilmot je rekla da je čula zviždajući zvuk u vrlo kratkom vremenu.
Objekt je došao u zonu motrenja iz jugoistoka i nestao je iznad vrhova drveća u osnovnoj udaljenosti 6 milja od brda.
Wilmot, koji je jedan od poštovanih i pouzdanih građana u gradu, držao je priču za sebe nadajući se da će netko drugi ižići u javnost sa istom i pričati o tome. Izjava da je RAAF došao u posjed jednoga objavljena je samo nekoliko minuta nakon što je on odlučio da objavi detalje oko onoga što je vidio.

Radio bilten za 08. juli 1947.
08. jula započela je i distribucija radio biltenskih vijesti iz
Roswella koji je emitiran na radio postajama širom SAD-a. Bilten je glasio:
Izdanje vijesti 08. juli 1947.
Vojno zrakoplovstvo je objavilo da je leteći disk pronađen i sada je u posjedu vojske. Vojni časnici kažu da je predmet pronađen tijekom prošlog tjedna i pregledan u Roswellu, Novi Mexico, te da je poslan u Wright-Field, Ohio na daljnu analizu.



Tijekom poslijepodneva 8. jula 1947., general Clemence McMullen iz Washingtona je pričako preko telefona sa pukovnikom (kasnije brigadnim generalom) Thomas DuBoseom u Forth Worthu i sa načelnikom stožera brigadira Rogera Rameya 8. zračnih snaga. McMullen je zapovijedio DuBoseu i Rameyu da degradiraju priču o letećem tanjuru kreirajući lažnu priču te da pošalju jedan dio srušenog materijala odmah u Washington.

Članak Roswell Daily Record 09. jul 1947.
Gen. Ramey rasčistio Roswellov Tanjur
RAMEY KAŽE DA UZBUĐENJE NIJE OPRAVDANO
GENERAL RAMEY KAŽE DA JE DISK METEOROLOŠKI BALON
Forth Worth, Texas, 9. srpanj (AP) Pregled od strane vojske koji je uslijedio zadnje noći otkrio je da je misteriozni objekt pronađen na usamljenom ranču u Novom Mexicu bezopasni meteoroloskski balon - a ne prizemljeni leteći disk. Uzbuđenje je bilo veliko sve dok Brigadni General Roger M. Ramey, zapovjednik 8. Zračnih snaga sa stožerom ovdje nije rasčistio misteriju.
Smotuljak limene folije, slomljeni komadići drveta, gume i ostaci balona su poslani ovdje jučer uz pomoć zračnog transporta u samom jeku izvješća da se radi o letećem disku.
Ali general kaže da su objekti bili slomljeni ostaci od vjetrene mete koja se koristi za utvrđivanje smjera i brzine vjetra na većim visinama.
Ovlašteni časnik Irving Newton, prognozer u meteorološkoj postaji zračnih snaga rekao je, "koristimo ih zato što mogu ići mnogo visoko nego što ih oko može pratiti."
Meteorološki balon je pronađen nekoliko dana prije nedaleko od središta Novog Mexica od strane rančera W. W. Brazela. On kaže da nije mnogo razmišljao o tome dok nije došao u Coronu, N. M.. zadnje subote i dok nije čuo za izvješća oko letećih diskova.
Vratio se na svoj ranč, 85 milja sjeverozapadno od Roswella, i sakupio je ostatke balona koje je smjestio ispod nekoliko četki.
Tada je Brazel pohitao nazad u Roswell, gdje je izvjestio svoj pronalazak u šerifovom uredu.
Šerif je tada nazvao Roswell zračnu vojarnu i bojnika Jesse A. Marcela, obavještajnog časnika 509. Grupe za bombardiranje kojemu je i dodijeljen slučaj.
Pukovnik William H. Blanchard, zapovjednik Grupe za bombardiranje, izvjestio je pronalazak Generalu Rameyu i objekt je odmah prevezen zrakom u zračnu vojarnu ovdje.

Ramey je išao u eter ovdje zadnju noć da obznani da otkriće u Novom Mexicu nije leteći disk.
Newton je rekao da kada se pusti u zrak, instrument "liči na šesterostruku zvijezdu, srebrn je u izgledu i diže se u zrak kao zmaj."
U Roswellu, otkriće je podiglo buru uzbuđenja.
Telefonske linije šerifa George Wilcoxa su bile blokirane. Tri su poziva došla iz Engleske, jedan iz The London Daily Maila, rekao je.
Časnik za odnose sa javnošću rekao je da je balon bio u njegovom uredu "i da će vjerojatno ostati upravo tu."
Newton, koji je izvršio pregled, rekao je da oko 80 meteoroloških postaja u S.A.D.u koristi isti tip balona koji je mogao doći od bilo koje od njih.
Rekao je da je i slao identične balone tijekom invazije na Okinawu da bi utvrđivao balističke informacije za teške topove.



Nakon toga, general Roger Ramey je održao konferenciju za tisak u stožeru 8. zračnih snaga u Forth Worthu gdje je obznanio da je ono što je palo nedaleko od Roswella u biti bio običan meteorološki balon, a ne leteći tanjur. Da bi učinio ovu priču uvjerljivom, pokazao je ostatke oštećenog meteorološkog balona tvrdeći da su to autentični ostaci General Roger Ramey, službujući meteorolog Irving Newton i Jesse Marcel su tako prezentirali novinarima ostatke meteorološkog balona koji se navodno srušio u Roswellu. Tako je bojnik Jesse Marcel na žalost bio uvučen u zavjeru sa potencijalnom etiketom da uđe u povijest kao najnesposobniji vojni obavještajac svih vremena, osoba koja ne zna razaznati dijelove meteorološkog balona od dijelova letećeg tanjura. Izgleda da ni predstavnici tiska nisu bili u stanju pitati zašto je vojska hitro transportirala ostake meteorološkog balona u Forth Worth, Texas, mjesto novinske konferencije, iz udaljenog mjesta udesa u Novog Meksika.
Jedine novinske kuće koje su prenijele prvotno izvješće verzije o letećem tanjuru su bile večernje novine od srednjeg zapada do zapadnog dijela SAD-a, uključujući Chicago Daily News, Los Angeles Herald Express, San Francisco Examiner i Roswell Daily Record. New York Times, Washington Post i Chicago Tribune su bile jutarnje novine tako da su iste prenijele samo zataškanu priču slijedećeg jutro, verziju o meteorološkom balonu.
Vojska je privela Maca Brazela u pritvor na oko jednog tjedna i tijekom tog razdoblja viđen je i nekoliko puta na ulicama Roswella sa vojnom pratnjom. Njegovo ponašanje diglo je znatiželju njegovih prijatelja kada je prošao pokraj njih ne pokazujući ikakav vidni znak da ih je prepoznao. Tijekom perioda pritvora Brazel je također degradirao originalnu priču o letećem tanjuru.
Tijekom određene točke, velika grupa vojnika je poslana na mjesto udesa na Foster Ranch, uključujući i velik broj vojne policije čija je zadaća bila da ograniče pristup mjestu udesa. Velika potraga je započela i nakon nekoliko sati traganja i iz zraka, po iskazima očevidaca uskoro je pronađeno i glavno tijelo letećeg tanjura i nekoliko tijela malih humanoida (navodno je jedan čak bio još i živ).
Opis pronađenog materijala dao je Braselov sin Bil koji je u vrijeme događaja već bio oženjen. Bil kaže da mu otac nikada nije opisivao materijal koji je pronađen na ranču, ali to i nije bilo potrebno, jer je i on sam imao dio tog materijala (unatoč tome što je vojska "pročešljala" čitavo područje na kojemu je taj metal nađen). Otac mu je pokazao mjesto na kojemu je bio materijal i svaki bi put poslije jačeg pljuska neke krhotine bile otkrivene na površini, jer bi se zemlja s njega isprala.

Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani. Jedna vrsta materijala podsjećala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala sličila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve moguće načine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zgužvati, ali čim bi bio ispušteni iz ruke zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bil napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da TAJ MATERIJAL NE POTJEČE S NAŠEG PLANETA!.

Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je sve bilo od sintetike. Bil također napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih oznaka, ali se prisjeća da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on pronašao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka KOJE SU GA PODSJEĆALE NA PETROGLIFE KOJI SU STARI INDIJANCI UCRTAVALI NA STIJENE!
Međutim, dvije godine nakon tog događaja (1949) saznalo se za kolekciju Bila Brasela. Odmah su ga posjetila četiri vojna lica. Nakon što im je Bil pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objašnjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga još su jednom svi zajedno pretražili, sigurno taj najposjećeniji dio Braselova ranča. Nisu ništa pronašli. Bil je morao obećati da će im, ako još nešto pronađe, hitno predati. Međutim, to se više nikada nije dogodilo. Taj put je ranč potpuno bio očišćen od tog materijala i više se nikada nije pronašao ni najsitniji djelić.

Svjedočenje
Barni Barner

"Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra pažnju mi je privukla svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do milju i po. Potrčao sam u tom pravcu misleći da je u toku noći došlo do neke avionske nesreće. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion, već jedan golemi disk širok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokušavao da na neki način odredim što bi to moglo predstavljati, primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi. Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne arheološke grupe sa sveučilišta u Pennsylvaniji, te da u i oni u prvi mah pomislili kako se radi o srušenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije primijetio sam da su se okupili oko nečega na zemlji. Prišao sam i ugledao što im je to privuklo pažnju: na tlu, neposredno ispod velike pukotine na objektu, nepomično je ležalo tijelo nekog čudnog bića. Pogledao sam unutar objekta i ugledao još nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobični: glave su im bile goleme i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je kržljavo, vrat, ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najviše 130 cm. Sličili su na ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute, uvučene i blago iskošene oči, što znači da su usta, nos i uši bili gotovo neprimjetni. Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopča ili dugmad. Sva bića (njih oko šest) bila su mrtva i mislim da su svi bili muškarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokušao dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesreće.

Kada smo se osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala čitavo područje. Bilo je mnogo naoružanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je prišao jedan oficir i rekao da se što prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadležna vojska. Naredio nam je da o tome što smo vidjeli nikome ne pričamo ni po kojim uvjetima. Rekao nam je da je to naša patriotska dužnost i da je od velike važnosti za sigurnost države."

Tajanstveni objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, uključujući i nesretnu posadu. Dovezli su jedan veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki pronađeni djelić materijala. Svakome od slučajnih očevidaca je napomenuto da je nepatriotski pričati o takvim stvarima. Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih članova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog 7.7.l947. godine.


vojna baza Roswell popularna area51
Službeni stav vojnih vlasti je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Na dan demantija preko tiska 9.7.1947. nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografiraju pronađeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. NISU GA SMJELI DODIRIVATI, JER JE STRAŽA ČUVALA PRISTUP. ZATIM JE TAJ MATERIJAL ODNESEN I DONESEN JE DRUGI KOJI JE ZAISTA PRIPADAO METEOROLOŠKOM BALONU. TEK SU GA TADA NOVINARI SMJELI DRŽATI U RUKAMA I OPIPAVATI. - Priznat ćete, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj slučaj nađeni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmišljeno da bi se smirila javnost. Poručnik Hout je nakon onog članka "hitno ušutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije čuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebačen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mojave u Kaliforniji (znamo je po tome što je u toj zračnoj bazi vršeno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz pomoć velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoć bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod utjecajem vojske.

Pristali su dati svoje izjave, pod uvjetom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni su u periodu između 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve slučajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu države. Materijal i leševi posade tada su postali dobro osigurani i istraživanje na njima je moglo početi.

Kasnije

Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguće većoj tajnosti razmješten po vojnim bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne su vlasti imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to nastojali su postići svoj cilj na sve moguće načine, i to u što kraćem roku. Novine su bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvještaji rekonstruirali su taj događaj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugačiji način.

Spominjao se rančer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu je jedan NLO preletio kuću i udario u obližnje drvo prilikom čega je eksplodirao. Još je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala čitavo područje. Nikome nije bio dopušten pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama drži dječji zmaj za čiji rep je pričvršćena aluminijska ploča veličine oko pola četvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih uređaja, na taj način što bi se radarski signali odbijali od ploče i vraćali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranč nedaleko od Roswella. Međutim, nije objašnjeno na koji je to način ta papirnato-metalna napravica mogla-eksplodirati! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja čitavo područje bilo okupirano i zabranio se pristup?

Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e.



Ista je situacija i ako uzmemo da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o meteorološkom balonu. Zbog običnog meteorološkog balona desilo se ovo:

- rančer Brasel je sedam dana zadržan u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se ispitalo da li je ikome pričao o onome što je pronašao na svome posjedu,
- čitavo je područje oko mjesta gdje je došlo do pada NLO-a blokirano jakom stražom i nikome nije bio dozvoljen pristup,
- novinarima kojima je sutradan (nakon što je pronađeni materijal dopremljen u bazu) dozvoljen pristup nije dopušteno da materijal dodirnu i opipaju ga, već samo da ga snimaju.

Sretna okolnost (ako je uopće možemo nazvati "sretnom") jest ta što je prilikom udara objekta o zemlju nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu pukotinu na letjelici, te su ih slučajni očevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati. Taj je njihov izvještaj važan da bismo ga mogli usporediti s izvještajem o tim bićima koji su sastavili medicinski stručnjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Nakon što je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono {to je "procurilo" u javnost), smješten je u hangar br. 27. Naravno, u službenim izvještajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao što je slučaj i s bazom Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B.

Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela ) smještena su u posebno napravljene kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerojatno su zaštićena od raspadanja i nekom odgovarajućom kemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah "konzervirano", već je predano timu stručnjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju tijela. Opis tih tijela saznajemo od više ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik, dok su joj liječnici diktirali podatke o anatomskoj konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju otprilike ovako:

"Visina oko tri i po do četiri stope (od 115 do 130 cm). Glava je, prema našim standardima, velika u odnosu na grudni koš i udove. Premda se o kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo veći od onoga kojim raspolažu ljudska bića. Glava i tijelo su bez ijedne dlake. Po nekim izvještajima, opažene su nježne malje na tjemenu. Oči su velike i duboke utonule, razmaknute i blago iskošene. Ni s jedne strane glave nisu opažene ušne školjke. Postoje samo nezaštićeni otvori. Nos je bezobličan, dok si nozdrve istaknute blagim izbočinama. Usta su veoma mala.

Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se nalaze četiri prsta. Nema palca. Dva prsta su dvostruko duža od druga dva. Nokti na prstima su malo duži. Između prstiju nalazi se nježna kožica. Koža je sivkaste boje. Kod nekih bića koža je bila tamno-mrka, očito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. što se tiče organa za razmnožavanje, bilo je dosta razilaženja. Prema nekim izvještajima, ne postoji razlika među spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike između dva spola koje su slične onima kod ljudi. Izvještaji o unutrašnjim organima nisu bili dostupni".

















Hronologija incidenta u Roswellu
Događaji u Roswellu, Novi Mexico skupno sa okolnim događajima od važnosti:
• Utorak 01. jul 1947.
Sherman Campbell otkrio ostatke meteorološkog balona pokraj Circleville, Ohio.
• Srijeda 02. jul 1947.
Noć
21:50 sati, gospodin i gospođa Wilmot su izvijestili: UFO se kretao sjeverozapadno prema mjestu pada. William Woody i njegov otac su isto promatrali blještavo svjetlo dok su se vozili sjeverozapadno od Roswella. Mac Brazel i ostali čuli su glasnu eksploziju.
• Četvrtak 03. jul 1947.
Srednje jutro
Mac Brazel u društvu sa sedmogodišnjim D. Proctorom, otkriva veliki dio laganih metalnih dijelova na udaljenom području (polje ostataka).
Kasno jutro
Brazel posjećuje svoje susjede, Proctore, i pokazuje im jedan dio materijala. Odgođeno lansiranje V-2 raketa u bazi White Sands, Novi Mexico.
Večer
Brazel uzima veliki kružni komad sa polja ostataka i zajedno sa ostalim komadićima ih pohranjuje u svoju šupu.
• Petak 04. jul 1999.
Blagdan. Američki "Dan nezavisnosti.
13:00-14:00 sati. Leteći disk uočen u Portlandu, Oregon. Posada Ujedinjenih Zračnih Linija motrila je 9 diskova iznad Emmeta, Idaho.
• Subota 05.jul 1999.
Brazel odlazi u Coronu, Novi Mexico i priča svojim poznanicima o onome što je pronašao. Na povratku navratio je opet kod Proctorovih.
• Nedjelja 06. jul 1999.
Jutro
Brazel vozi prema Roswellu da posjeti šerifa Wilcoxa.
Satnik vojnog zrakoplovstva zamjećuje leteći disk pokraj Fairfielda, Kalifornija.
Rano poslijepodne
Brazel i Wilcox zovu bazu u Roswellu kako bi prijavili pronalazak.
13:45 sati, posada B-25 zamjećuje srebrni disk iznad Clay Centera, KS.
Pukovnik Blanchard i bojnik Marcel i kontra-obavještajni satnik Cavitt dolaze u Wilcoxov ured da ispitaju Brazela.
Srednje poslijepodne
Blanchard se vraća u bazu sa dijelom ostataka i alarmira generala Rameya u Forth Worthu oko otkrića. General Ramey alarmira Pentagon oko pronalaska. Pentagon zapovijeda da se pronađeni ostaci pošalju u Forth Worth.
Kasno poslijepodne
Marcel i Cavitt se pridružuju Brazelu u putu prema njegovom ranču kako bi posjetili polje ostataka. Dva zamjenika se vraćaju ka šerifu Wilcoxu i prijavljuju mu da su pronašli područje pocrnjene zemlje.
Večer
1. odlazni let. Ostaci se prevoze prema Forth Worthu.
Noć
Marcel i Cavitt ostaju kod Brazelovog ranča kako bi istražili veliki komad pohranjen u njegovoj šupi. Pukovnik Alan D. Clark prevozi ostatke u B-26 iz Forth Wortha u Washington DC za generala McMullena.
• Ponedjeljak 07. jul 1999.
Srednje jutro
Brazel odvodi Marcela i Cavitta do polja ostataka.
Dan
General Twining nenajavljeno posjećuje Kirtland zračnu bazu pokraj Albuquerque.
11:45, Koshkonong, WI, viđenje letećeg diska. East Troy, WL. slučaj 14:30. William Rhodes fotografira disk iznad Phoenixa, Arizona u 21:00 sati.
Kasna večer
Marcel i Cavitt odlaze prema bazi u Roswellu nakon što su natovarili svoja vozila sa ostacima. Ostaci iz Washingtona su poslani ka Wright Fieldu pokraj Daytona, Ohio.
• Utorak 08. 07. 1947.
Jako rano jutro
Marcel navraća svojoj kući (02:00) i pokazuje neke ostatke svojoj ženi i sinu prije nego što će nastaviti prema bazi.
Rano jutro
Blanchard zapovijeda bojniku Easleyu da postavi stražu na prilazne ceste prema polju sa ostacima. 07:30. Sastanak osoblja održan od strane časnika u Roswellovoj bazi gdje diskutiraju o ostacima.
Srednje jutro
09:00, Cavitt i njegov pomoćnik narednik Rickett uzimaju službeni automobil i odvoze se prema Brazelovom ranču da ga pokupe i odvezu do polja ostataka. Vojska dolazi na polje ostataka kako bi započela prikupljanje svih komadića. 11:00, Blanchard diktira medijsko izvjesće časniku za javne odnose, poručniku Walteru Hautu gdje navodi da je vojska došla u posjed letećeg diska.
09:30 - 11:50, serija disk viđenja od strane pilota i časnika u Muroc zrakoplovnoj bazi, Kalifornija.
Sredina dana
Haut odlazi u grad da dostavi medijsko izvješće radio postajama i novinama. Prvo se zaustavlja kod postaje KGFL, gdje predaje izvješće Frank Joyceu. Podne, informacija je puštena u AP mrežu. 1. let dolazi iz Washingtona DC sa specijalnim timom fotografa i meteorološkim časnikom Robertom Thomasom. William Woody i njegov otac, još uvijek znatiželjni oko viđenja, voze se prema Coroni. Vraćeni su nazad od strane vojne policije koja je bila postavljena na prilaznim cestama.
Rano poslijepodne
Vijest o operaciji pronađenog diska se širi i priča pogađa žične medije. Telefonske linije u bazi, šerifovom uredu, uredima novinskih agencija i radio postaje su stalno preokupirane. Šerif Wilcox šalje još svoja dva zamjenika ka polju ostataka, ali oni su vraćeni nazad od strane vojne policije. Cavitt i Rickett vraćaju se u bazu u Roswellu sa Brazelom.
Srednje poslijepodne
Brazel je prebačen iz baze zrakoplovom do polja ostataka. Ostali zrakoplovi konstantno nadlijeću područje. Područje udara letjelice je otkriveno iz zraka; pješačke postrojbe su prebačene prema lokaciji. Barney Barnett i grupa studenata i arheologa su već na području glavnog pada letjelice i tijela; otpraćeni su grubo sa terena od strane vojske. Pukovnik Blanchard odlazi na službeni put iz baze, ali u biti on zapravo odlazi da posjeti polje ostataka. Materijal je odvezen sa polja ostataka i natovaren u C-54. Taj drugi odlazni let je pošao sa satnikom Pappy Handersonom prema Wright Fieldu. 3. odlazni let, B-29 prevozi Marcela prema Forth Worth bazi. Nekoliko paketa sa ostacima je natovareno isto u zrakoplov. Fotografu J. Bond Johnsonu iz Forth Worth Star Telegram je rečeno da ode u Forth Worth zrakoplovnu bazu da počne pratiti priču.
Kasno poslijepodne
Čišćenje lokacija pada se nastavlja. Brazel je opet prebačen zrakoplovom nazad u bazu, a nakon toga odlazi kod Walta Whitmorea Sr. u radio postaju KGFL, koji s njim radi interview vezano za slučaj. Blanchard posjećuje polje ostataka sa svojim osobljem. 2. let iz Washingtona DC stiže u bazu; Rickett daje posadi zapečaćenu kutiju sa ostacima; zrakoplov se vraća ubrzo u Washington (4. odlazni let). Roswellove dnevne vijesti prenose priču "RAAF došao u posjed tanjura." Marcel stiže u Forth Worth i tu daje izvješće generalu Rameyu; u jednom trenutku, ostaci balona su zamijenjeni sa pravim ostacima. Novinska konferencija je održana u Rameyovom uredu. U jednom trenutku ostaci meteorološkog balona su zamijenjeni sa pravim ostacima. Novinska konferencija je održana u Rameyovom uredu. Johnson fotografira Marcela i Rameya sa ostacima meteorološkog balona. Meteorološki časnik Irving Newton identificira materijal kao balon sa reflektorom za radarsko praćenje. Ramey izdaje izjavu tvrdeći da je Roswellov časnik pogriješio i da materijal potječe od meteorološkog balona.
Rana večer
Narednik Melvin Brown baca pogled ispod plahte unutar zadnje strane kamiona kod lokacije pada letjelice ugledavši nekoliko tijela čudnog izgleda. Glenn Dennis, lokalni mrtvozornik je zaintrigiran od strane nekoliko telefonskih pitanja od strane baze u svezi načina kako se može očuvati tkivo i da li ima dostupnih malih sanduka (kapsi). Kamion koji je prevozio tijela stiže u bazu. Prva obdukcija je pokušana od strane patologa dr. Jesse Johnson Jr. u vojnoj bolnici unutar baze. Dennis pokušava ući u vojnu bolnicu, ali je nasilno otpraćen nazad. Medicinska sestra koja je bila njegova prijateljica ga je upozorila da ode iz baze što prije nego što dospije u nevolju. 20:30 Barnett se vraća kući u Socorro.
18:17 sati, memorandum od FBI ureda u Dallasu prema SACu referira se na lažnu priču o meteorološkom balonu. Ramey daje interview za Forth Worth radio postaju WBAP oko objašnjenja meteorološkog balona.
Noć
Satnik John Martin, narednik Brown i ostala straža vojne policije stavljaju tijela u sanduk koji je postavljen u prazni hangar.
• Srijeda 09. jul 1947.
Rano jutro
Postrojbe nastavljaju sa čišćenjem područja padova. U bazi, tri C-54 počinju se tovariti sa sanducima ispunjenim ostacima (08:00). Senator Dennis Chavez zove Walta Whitmorea Sr. da ga upozori oko emitiranja intervjua sa Brazelom; predstavnik FCC-a prijedi da će im oduzeti koncesiju frekvencije ukoliko to naprave.
Srednje jutro
Časnici iz baze lociraju Brazela (koji je ostao kod Whitmorea) i vraćaju ga nazad u bazu bez pitanja.
Kasno jutro
Brazela odvoz vojska do ureda Roswell daily recorda, gdje on daje novu i promijenjenu verziju svoje priče. Specijalni konvoj tajne službe koji predstavlja predsjednika Trumana iz Washingtona slijeće (3. dolazni let).
Podne
Sanduk sa tijelima je prebaćen iz hangara Bomb Pit broj 1. Floyd Proctor, Lyman Strickland i ostali promatraju Brazela u gradu dok ga prate vojnici.
Rano poslijepodne
Časnici iz baze posjećuju novinske i radijske urede u gradu i uzimaju sve kopije prvotnog Hautovog izvješća za medije. Brazel je optraćen prema radio postaji KGFL, gdje on iznosi novu verziju svoje priče.
General Schulgen zahtijeva FBI suradnju u razrješavanju problema letećih diskova. Ministarstvo rata javlja FBIu da diskovi ne pripadaju ni vojsci ni mornarici.
Kasno poslijepodne
Tri C-54 sa punim teretom (5 - 7. odlazni let) odvozi ostatke u Los Alamos, Novi Mexico preko Kirtland Fielda. 16:00 Sanduk iz Bomb Pit 1 se prebacuje u B-29 i odvozi prema Forth Worth (8. odlazni let). Roswell Daily Record objavljuje novu verziju Brazelove priče.
17:00, svjetleća lopta izbacuje čudan metal na teren blizu Midlanda, ML.
Rana večer
18:00. Časnici i mrtvozornik u Forth Worthu dočekuju dolazni B-29 iz Roswella; posada leta se vraća u Roswell sa Marcelom.
Kasna večer
20:00. Marcel se vraća nazad u Roswell (4. dolazni let)
23:30. Policijac kod Grand Falls, Newfoundland promatra 4 leteća diska.
• Četvrtak 10. jul 1947.
Čišćenje se nastavlja kod lokacija pada. Brazel se nastavlja ispitivati i biva zadržan u kući za goste unutar baze. Preostali ostaci bivaju zaplijenjeni od šerifa Wilcoxa od strane vojnog osoblja. Let iz Wright Fielda stiže u Forth Worth i vraća se u Wright Field sa još više ostataka i velikim metalnim kontejnerom. FBI memorandum, Fitch za Ladda. Odgođeno V-2 lansiranje kod White Sandsa. General Twining se zaustavlja kod White Sandsa prije njegovog povratka ka Wright Fieldu. TWA predstavnik viđa leteći disk kod Harmon Fielda, Newfoundland.
• Petak 11. jul 1947.
Vojnoj policiji i ostalim uključenima u slučaj su date instrukcije da zaborave da se to ikad dogodilo.
• Subota 12. jul 1947.
Bill Brazell Jr. se vraća na ranč svog oca; vojne nazočnosti više nema.
18:30. Leteći disk prati C-47 kod Elmendorf Field, Alaska.
• Kasni jul 1947.
15. juli - Mac Brazel se vraća na svoj ranč nakon ispitivanja.
20. juli - Srebrno-bijeli disk se kreće velikom brzinom pokraj Cumberland, MD.
26. juli - Prolazi Zakon Nacionalne sigurnosti koji koordinira vojsku, mornaricu i zrakoplovstvo u jedinstveni nacionalno-vojni establišment pod Ministrom obrane. Army Air Force (vojno zrakoplovstvo) postaje U.S. Air Force (američko zrakoplovstvo). 30. juli Prva procjena zrakoplovstva o prirodi letećih diskova sačinjena je od strane osoblja Generela Schulgena.
• Avgust 1947.
Mac Brazel i Tommy Tyree zamjećuju jedan komadić u jednoj rupi pokraj polja ostataka.
19. kolovoz - FBI memorandum, Fitch za Lada.
• Septembar 1947.
Profesor Lincoln Lapaz dolazi iz Washingtona i otkriva područje pocrnjene zemlje sa Rickettom.
05. septembar - General Schulgen izvješćuje FBI da diskovi ne pripadaju zrakoplovstvu. 23. rujan - General Twining se zalaže za službenu istragu oko problematike letećih diskova.
24. septembar - Navodni memorandum od Trumana za Forrestala, gdje se formira operacija Majestic-12. Vanneran Bush se sastaje sa Trumanom. 25. rujan - FBI memorandum, Ladd za Hoovera gdje mu predlaže da FBI ne nastavlja istragu oko letećih tanura.
26. septembar - Sidney Souers je imenovan načelnikom novog Vijeća za Nacionalnu sigurnost koje održava i svoj prvi sastanak.
• Oktobar 1947.
01. oktobar - Trumanovo pismo za Vannevar Busha u kojem se Trumanov potpis navodno podudara sa MJ-12 memorandumom od 24. septembar. 28. oktobar, Schulgen izdaje naputak u kojem su napomenuti najbitniji čimbenici koji su potrebiti za analizu izvješća oko letećih diskova.
• Septembar 1948.
LaPaz govori Rickettu da je još uvijek uvjeren da ostaci iz Roswella pripadaju sondi koja nije sa našeg svijeta.
• Ljeto 1949.
Žlijeb je još vidljiv na polju ostataka. Mac Brazel, koji je našao različite ostatke komadića u posljednje dvije godine, spomenuo je u Coroni da još uvijek posjeduje materijal. Slijedećeg dana, satnik Armstrong sa još trojicom iz baze zapljenuje mu pronađeni materijal.
• 1978.
Pappy Henderson se povjerava bliskom prijatelju da je letio sa dijelovima srušenog tanjura prema Wright Fieldu; on još uvijek posjeduje jedan komadić ostataka. Marcel, kojeg je locirao istražitelj Stan Friedman, kaže da je siguran da ostaci ne potječu sa ovog planeta.
• 1980.
Nakon Marcelove izjave da je siguran da Roswellovi ostaci ne potječu sa ovog planeta, počinje se tragati za živim očevicima. Charles Berlitz i William L. Moore objavljuju svoje izvješće slučaja, incident u Roswellu.
• 1982.
Pappy Henderson prepričava svojoj ženi Sappho svoju ulogu u slučaju Roswell.
• 1988
oktobar - Kamion vojnog zrakoplova je viđen na Foster ranču; vozač pita radnika na ranču Jima Parkera da li je lokacija pada iz slučaja Roswell.
• 1989.
septembar 15-19 - Centar za UFO studije organizira ekspediciju prema polju ostataka.
• 1991.
Donald Schmitt objavljuje knjigu "UFO se srušio kod Roswella" u produkciji Avon Books".
• 1992 - 1998
Započinje medijska i politička kampanja vezana za slučaj Roswell koja traje do današnjih dana.

Godine 1995. kongresmen Steven Schiff, zatražio je od US General Accounting Officea, da rasvijetli slučaj. GAO je utvrdio kao su mnogi dokumenti Roswell Army Air Helda (RAAF) nestali ili su uništeni. Tako primjerice nedostaju RAAF administrativni dosjei od marta 1945. do decembra 1949. godine i RAAF izlazne poruke od oktobra 1946. do decembra 1949. godine. Podataka o tome tko je dokumente uništio nema. Osim toga, sve ispitane agencije poput FBI, CIA, NSA i drugih negirale su postojanje bilo kakvog incidenta. Projekt Blue Book, koji pokriva sva ovakva događanja vezana uz Air Force ne spominje slučaj Roswell niti na jednom mjestu. Teorija o Roswellu je mnogo, a uz sam Roswell vezana je i grupa Majestic 12. Riječ je o grupi od dvanaest ljudi, regrutiranih iz vojske, znanosti i tajnih službi. Priča kaže, kako su oni bili zaduženi za kontakt sa vanzemaljcima, a po nekim izvorima jedan alien je bio živ kada se NLO srušio. No, nitko nikada nije potvrdio da se Majestic 12 sastao povodom ovoga, niti je službeno potvrđeno postojanje ove grupe. Ipak, jedan od dokumenata deklasificiran 1975. godine potvrđuje kako su tajne službe željele staviti pod nadzor različite grupe koje se NLO fenomenom bave, što je samo jedan od dokaza kako imaju i nešto za sakriti. Neki od teoretičara/analitičara ukazuju na činjenicu kako je neposredno nakon događaja izmišljen tranzistor, pa tvrde kako je tranzistor zapravo donio alien brod koji se srušio u Roswellu.

Pročitajte i
MANIPULACIJA NOVCEM
                                                         NLO,UFO ,ETH POPULARNI VANZEMALJCI II

3. svi 2010.

MANIPULACIJA NOVCEM

Ovu priću sam pročitao prije nekih dvije godine i od tada mi ne izlazi iz glave.zato je moram staviti ovdje ako ništa drugo da svi dobro razmislimo o ovom svijetu i šta mi to radimo.

HOĆU ZEMLJU PLUS 5%



Fabijan je uzbuđeno uvježbavao svoj govor kojeg je trebao sutradan da održi pred masom ljudi. Bio je uvjeren da će se oni okupiti. Uvijek je želio ugled i moć a sada su se njegovi snovi počeli ostvarivati.


On je bio zanatlija, izrađivao je nakit i razne ukrase od srebra i zlata. Međutim, nije bio zadovoljan time da radi samo da bi preživljavao, on je bio u potrazi za uzbuđenjima i izazovima.

Ljudi su generacijama koristili sistem robne razmjene. Čovjek je izdržavao svoju porodicu obezbjeđujući sve što joj je potrebno ili bi se specializirao u određenoj struci. Kada bi proizveo neki višak, on bi ga razmjenjivao s viškovima koje su proizveli drugi.



Dan na tržnici bio je uvijek bučan i prašnjav, ali ljudi su se ipak radovali žagoru i pogađanjima a posebno druženju. Bilo je to mjesto puno sreće i zadovoljstva ali sada je već bilo previše ljudi i previše svađe. Nije više bilo vremena za razgovor – tako se i pojavila potreba za nekim boljim sistemom.

Ljudi su uglavnom bili sretni i uživali su u plodovima svoga rada.

U svakoj društvenoj zajednici bila je formirana jedna jednostavna vlada s ciljem zaštite individualnih sloboda i prava, kao i osiguranja da se nikoga ne prisiljava da čini nešto protiv svoje vlastite volje. To je bila jedna i jedina svrha vlade, dok je svakog guvernera dobrovoljno podržavala lokalna zajednica koja ga je izabrala.

Međutim, pijačni dan je bio jedini problem kojeg nisu mogli riješiti. Vrijedi li jedan nož dvije košare kukuruza ili ne? Vrijedi li krava više od kola...itd Nikome nije padao na pamet neki bolji sistem trgovine.

Tada je Fabijan proglasio: "Imam rješenje za ove probleme i pozivam sviju na sutrašnji javni skup." Sljedećeg dana došlo je do velikog okupljanja ljudi na gradskom trgu i Fabijan je tamo objasnio sve o jednom novom sistemu kojeg je nazvao "novac". Zvučalo je dobro. "Kako ćemo započeti?" pitali su ljudi.
"Zlato od kojeg sam izrađivao ukrase i nakit je izvrstan metal. Ne trune, ne rđa a dugo traje. Napraviću novčiće od zlata a svaki novčić nazvaćemo 'dolar'."


Objasnio je sve prednosti tog sistema i kako će 'novac' biti sredstvo za razmjenu - mnogo bolje od robne razmjene.
Međutim, jedan od guvernera je izrazio sumnju: "Neki ljudi bi mogli iskopati zlato i napraviti svoj vlastiti novac”. “To bi bilo vrlo nepravedno", spremno je uzvratio Fabijan, "Samo one kovanice koje će biti odobrene od vlasti moći će se koristiti a one će imati na sebi utisnut poseban žig." Ovo se učinilo razumnim i predloženo je da svi dobiju podjednak iznos. "Ali ja zaslužujem više, svi koriste moje svijeće," oglasio se svjećar. "Ne," uskočio je stočar, "Bez hrane nema života", mi stočari trebamo dobiti najviše." I tako je došlo do svađe.
Fabijan ih je pustio da se svađaju neko vrijeme a onda je rekao: "Budući da se ne možete složiti, predlažem da svako uzme od mene onoliki iznos koliki god želi. Neće biti ograničenja, osim vaše sposobnosti da mi vratite dug.
Što više uzmete, više ćete morati otplatiti u roku od godinu dana. "A što ćeš ti dobiti?", zapitali su ga ljudi.
"S obzirom da ja pružam usluge tj. snabdijevam vas novcem, naravno da zaslužujem i platu za taj moj posao. Recimo da za svakih 100 novčića koje podignete, vratite 105 za svaku godinu duga. Tih 5 kovanica će biti moja naknada koju ćemo zvati 'kamatom'.
Ovo se činilo kao jedino rješenje, a pored toga, 5% je zvučalo kao mala naknada. "Dođite sljedećeg petka, pa ćemo početi."



Fabijan nije gubio vrijeme. Izrađivao je kovanice danonoćno i krajem sedmice već je bio spreman. Ljudi su se okupili ispred njegove radnje i nakon što su guverneri pregledali i odobrili kovanice, počeo je taj novi sistem. Neki su posudili samo malo i otišli da ga odmah isprobaju.

Novac ih je oduševio, te su odmah počeli sve vrednovati u zlatnicima ili dolarima. Vrijednost svake stvari bila je nazvana 'cijenom', a cijena je ovisila o količini rada uloženog u njenu proizvodnju. Ukoliko je nešto iziskivalo dosta rada, cijena je bila velika, a ukoliko je iziskivalo malo truda, cijena je bila prilično niska.

U jednom gradu živjeo je čovjek po imenu Alan, koji je tamo bio jedini časovničar. Cijene njegovih satova bile su veoma visoke jer su mušterije bili voljni dobro platiti kako bi mogli imati jedan od njegovih satova.Tada je drugi čovjek počeo izrađivati satove i ponudio ih po nižoj cijeni kako bi ih lakše prodao. Alan je bio prisiljen sniziti svoje cijene i proizvoditi još kvalitetnije satove. To je bila prva izvorna slobodna konkurencija.Isto se desilo s graditeljima, prijevoznicima, računovođama - u stvari sa svakom branšom. Mušterije su uvijek birale ono što su smatrale da je najbolja pogodba - imali su slobodu izbora. Nije bilo vještačkih zaštita poput licenci i tarifa koje bi sprječavale druge ljude da ulaze u poslovne odnose. Standard života se poboljšao, i nije prošlo dugo a ljudi su se pitali kako su uopšte mogli prije bez novca.Krajem godine Fabijan je napustio svoju radnju i posjetio je sve ljude koji su mu dugovali novac. Neki su imali više nego što su posudili od njega, a neki manje, s obzirom da je količina izdanog novca bila ograničena. Oni koji su imali više nego što su uzeli, platili su Fabijanu 100 kovanica plus 5, ali su ipak trebali posuditi ponovo, kako bi nastavili.




Drugi su otkrili po prvi put u životu da su dužni. Prije nego što bi im posudio još novca, Fabijan bi im stavio hipoteku na neki dio imovine. Većini ljudi je onih 5% bilo teško za pronaći.
Niko nije shvatio da kao jedna cjelina, zemlja nikad neće moći da se otarasi duga sve dok se sav novac ne otplati, pa čak ni tada, zbog onog dodatka od 5 na svakih 100, koji uopšte nikada nije ni bio posuđen. Niko osim Fabijana nije mogao vidjeti da je nemoguće platiti kamatu s obzirom da taj novac nije ni bio izdan, dakle nekome je morao nedostajati.
Istina je da je Fabijan potrošio nešto novca, ali on nije nikako mogao potrošiti 5% od čitave ekonomije na samog sebe. Ljudi je bilo na hiljade, a Fabijan je bio samo jedan. Uz to je još uvijek bio bogati zlatar koji je zarađivao za jedan udoban život.
Iza svoje trgovine Fabijan je imao jedan trezor i ljudima se činilo pogodnim da ostave nešto od svojih zlatnika na čuvanje. On je zaračunavao jednu malu naknadu za tu uslugu koja je ovisila o iznosu i vremenu na kojeg je novac bio pohranjen. Vlasnicima je davao potvrde za njihove uložene iznose.

Kad je neko otišao u kupovinu, nije nosio sa sobom hrpu zlatnog novca namjenjenog trgovcu, nego samo potvrdu s vrijednošću dobara koje je želio kupiti.Trgovci bi priznavali te potvrde kao valjane, te su ih prihvatali imajući na umu da ih mogu uvijek odnjeti kod Fabijana i tamo podići odgovarajući iznos novca. Potvrde su se počele širiti iz ruke u ruku umjesto da se to radi sa zlatom. Ljudi su imali veliko povjerenje u te potvrde – smatrali su ih isto vrijednima kao i novac.



Nedugo zatim, Fabijan je primjetio kako ljudi neobično rijetko podižu svoje zlatne kovanice.
Tako je pomislio: "Eto, imam toliko tog zlata a još uvijek sam zanatlija koji teško radi. To nije u redu. Postoje stotine ljudi koji bi bili sretni da mi plate kamatu za korištenje ovog zlata koje ovdje leži i kojeg malo ko uopšte podiže. Istina, to zlato nije moje, ali se ono nalazi kod mene - a to je ono što je bitno. Uopšte ne trebam ni kovati nove novčiće, kad mogu koristiti ove koji su pohranjeni u mom trezoru."
Isprva je bio vrlo oprezan, posuđujući samo par kovanica na neko vrijeme, uz veliku garanciju da se oni vrate. No postepeno je postajao sve odvažniji posuđujući veće i veće iznose.
Jednog dana od njega je bio zatražen veliki iznos kovanica. Fabijan je predložio: “Umjesto da nosite sav taj novac sa sobom, mogu vam izdati jednu ili više potvrda na vaše ime za sumu novca kojeg tražite”. Klijent se složio i Fabijan mu je izdao potvrde. Tako je on dobio kredit a i zlato je još ostalo u njegovom trezoru. Pošto je klijent otišao, Fabijan se zadovoljno smijao. Mogao je zadržati svoj kolač, čak i ako ga pojede. Mogao je posuđivati zlato a istovremeno ga i dalje držati u svom trezoru.
Prijatelji, stranci, pa čak i neprijatelji trebali su finansijska sredstva kako bi održavali svoje poslovanje, - a sve dok su imali pokriće, mogli su posuđivati koliko god bi im trebalo. Jednostavnim izdavanjem potvrda Fabijan je mogao 'posuđivati' novac drugima u vrijednosti nekoliko puta većoj od vrijednosti zlata koje nije bilo njegovo ali se nalazilo u njegovoj riznici. Sve je bilo bezbjedno a problemi bi nastali samo u slučaju da se stvarni vlasnici pojave i zatraže svoje zlato ili kod gubitka povjerenja ljudi. On je uredno čuvao knjigu koja mu je pokazivala dugove i kredite svake osobe. Posao posuđivanja novca pokazao se veoma unosnim.




Njegov položaj u društvu je rastao onoliko koliko i njegovo bogatstvo. Postao je značajan čovjek kojeg se moralo poštovati. Kad se o finansijama radilo, njegova riječ se uzimala kao svetinja.
Fabijanova djelatnost pobudila je znatiželju zlatara iz drugih gradova. Tako su se oni okupili jednog dana i posjetili ga. On im je rekao šta radi, ali im je posebno naglasio potrebu za tajnošću.

Ako bi se njihov plan razotkrio, cijela šema bi propala, pa su se tako dogovorili da stvore jedan tajni savez.


Svi su se vratili u svoje gradove i počeli raditi onako kako ih je Fabijan podučio.
Ljudi su sada prihvatali potvrde vrijednima poput samog zlata, a mnoge potvrde su takođe bile deponovane na čuvanje u riznicama, isto kao i zlatne kovanice. Kad bi jedna stranka htjela platiti drugoj za određenu robu, jednostavno bi napisala kratku obavijest Fabijanu da prenese novac sa njegovog računa na drugu stranku. Fabijanu je trebalo samo par minuta da prebaci cifru.
Ovaj je novi finansijski sistem postao je vrlo popularan, a te potvrde su nazvane - 'čekovi'.
Jedne noći u kasne sate, zlatari su održali još jedan tajni sastanak i Fabijan im je otkrio novi plan. Narednog dana sazvali su sastanak s namjesnicima i Fabijan započe ovako: "Potvrde koje mi izdajemo su postale vrlo popularne. Bez sumnje, većina vas namjesnika ih koristite takođe jer ih smatrate vrlo praktičnim." Guverneri su potvrdili klimanjem glave pitajući se u čemu je problem. "Dakle," nastavio je, "neke potvrde su krivotvorili falsifikatori. To se mora zaustaviti."
Namjesnici su se uplašili. "Što možemo učiniti?" pitali su Fabijana, koji im je na to odgovorio: "Moj prijedlog je da bi vlasti trebale štampati potvrde na poseban papir vrlo složenog dizajna, te da svaka novčanica bude potpisana lično od strane glavnog guvernera.
Mi, zlatari ćemo sa zadovoljstvom platiti troškove štampanja, jer će nam to uštedjeti mnogo vremena koje koristimo pišući potvrde. Namjesnici su zaključili kako je njihov posao da štite ljude od falsifikatora i složili se s tim da štampaju novčanice.
"Nadalje", dodao je Fabijan, "Neki ljudi su se obogatili kovanjem vlastitog zlatnog novca. Predlažem da donesete zakon da svako ko nađe zlatno grumenje bude obavezan predati ga. Naravno, oni će za to biti nagrađeni potvrdama i kovanicama."

Zamisao je dobro zvučala i bez puno razmišljanja odštampan je velik broj 'novčanica'. Svaka je imala na sebi napisanu vrijednost - $1, $2, $5, $10 itd. Zlatari su platili male troškove štampanja.

Novčanice su bile mnogo prikladnije za nositi i uskoro su postale naširoko prihvaćene. Uprkos svojoj popularnosti, ove nove novčanice i kovanice su korištene tek za 10% transakcija. Statistika je pokazivala da je čekovni sistem pokrivao 90% svih poslovnih odnosa.
Tako je započeo sljedeći dio plana. Do sada, ljudi su plaćali Fabijanu da čuva njihov novac. Kako bi privukao više novca na pohranu u svoje trezore, Fabijan je ponudio da plaća 3% kamate na njihov novac.

Količina ušteđevina je rasla u Fabijanovoj riznici tako da je on sada s tim dodatnim parama mogao drugima posuđivati $200, $300, $400 a ponekad i do $900 za svakih $100 u novčanicama i kovanicama koje su kod njega bile deponovane. Morao je biti oprezan da ne prekorači omjer od devet na prema 1 jer je jedna od devet osoba zahtjevala novčanice i kovanice za upotrebu.
Kada ne bi bilo dovoljno novca na raspolaganju, ljudi bi postali sumnjičavi, posebno zato što su im štedne knjižice pokazivale koliko novca su povjerili na čuvanje. U svakom slučaju, na 900 dolara u knjiškim ciframa koje je Fabijan posuđivao pišući sam čekove, on je mogao tražiti do 45 dolara u kamatama, dakle 5% na 900 dolara. Kada bi zajam plus kamata bili isplaćeni - dakle 945 dolara, 900 dolara je bivalo otpisano s liste dugova, dok je Fabijan zadržavao 45 dolara kamate. On je bio prilično voljan platiti 3 dolara kamate na izvornih 100 dolara koji nikad nisu ni izašli iz njegovog trezora. Ovo bi značilo da je za svakih 100 dolara koji su bili kod njega deponovani, bilo moguće izvući 42% profita, dok je većina ljudi mislila kako on uzima samo 2%. Ostali zlatari su takođe radili istu stvar.
Stvarali su novac iz ničega potezom olovke a pored toga su još zaračunavali i kamate.
Vlada naravno nije kovala novac, ona je u stvari samo štampala novčanice i kovanice i davala ih zlatarima da ih ovi distribuiraju. Fabijanov jedini trošak je bila jedna mala svota koju je izdvajao za štampanje novca. Međutim, oni su ipak stvarali novac za kredititranje ni iz čega, a naplaćivali su kamatu za njega. Većina ljudi je vjerovala da je vlada ta koja upravlja zalihama novca. Takođe su vjerovali kako im Fabijan posuđuje novac koji su drugi povjerili, mada je bilo čudno kako to da se ničiji polog nije smanjivao. Da su svi pokušali podići svoj novac odjednom, prevara bi bila otkrivena.
Jednog dana, Fabijana je posjetio jedan mudar čovjek. "Ova kamata nije u redu. Za svakih $100 koje izdaješ, zahtjevaš $105 za uzvrat a onih $5 kamate ne može biti plaćeno jer taj novac ni ne postoji.

Farmeri proizvode hranu, industrija razna dobra itd. a ti samo proizvodiš novac. Ako npr. u zemlji postoje samo dvojica poduzimaća a ostale ljude zaposlimo, pa onda posudimo $100 svakome, platimo im $90 u plaćama a za sebe ostavimo $10 profita (kao našu platu), to znači da je ukupna kupovna moć $90+$10 x 2, dakle $200. Međutim, da bi isplatili tebe, mi bi morali prodavati naše proizvode po $210. Ako jedan od nas uspije prodati sve svoje proizvode za $105, drugi čovjek se može nadati da dobije samo $95. Takođe, dio čovjekovih dobara ne može ni biti prodan jer više nije preostalo novca kojim bi se kupili.


On ti još uvijek duguje $10 koje ti može otplatiti jedino posuđujući više. Taj je sistem nemoguć. Sigurno, trebao bi izdavati $105, dakle $100 meni, a $5 samom sebi, koje ćeš moći da trošiš. Tada bi 105 dolara bilo u opticaju i dug bi mogao biti otplaćen."
Fabijan ga je mirno saslušao i na kraju je rekao: "Finansijska ekonomija je jedna komplikovana stvar, mladiću. Za takve su stvari potrebne godine proučavanja. Pusti mene da brinem o tim stvarima a ti se brini o svojima. Moraš biti efikasniji, produktivniji, ekonomičniji i postaćeš bolji poslovni čovjek. Ja sam uvijek voljan da pomognem kad se o tim stvarima radi."
Čovjek je otišao neuvjeren. Bilo je nešto pogrešno u Fabijanovoj djelatnosti i on je osjećao da je Fabijan vješto izbjegao da odgovori na njegova pitanja.
Ipak, većina ljudi je poštovala Fabijanovu riječ - "On je stručnjak , a ostali sigurno nisu u pravu. Pogledajmo samo kako nam se zemlja razvila, kako nam se proizvodnja poboljšala - Zasigurno napredujemo."


I na kraju, neki ljudi su stupili u štrajk, što je do tada bila nepoznata pojava. Drugi su toliko osiromašili da im ni prijatelji i rodbina nisu mogli pomoći. Većina njih je zaboravila na istinsko bogatstvo - plodna tla, velike šume, minerale i stoku. Mogli su misliti samo na novac za kojeg im se činilo da ga nikad nema dovoljno. Međutim, oni nikada nisu dovodili u pitanje sam - sistem. Vjerovali su da je njihova vlada ta koja upravlja tim sistemom.
Nekolicina je povukla svoj novac i oformila 'pozajmljivačnice' ili 'financijske' kompanije. Tako su mogli dobiti 6% ili više, što je bilo bolje od Fabijanovih 3%, ali mogli su posuditi samo novac kojeg su posjedovali - nisu imali tu čudnu moć da stvaraju novac iz ničega, pišući brojke u knjige.
Ove kompanije su pomalo zabrinjavale Fabijana i njegove prijatelje, pa su oni brzo napravili nekoliko svojih kompanija. Uglavnom su kupovali druge, prije nego što su one uopšte počele s radom. Za tili čas, sve financijske kompanije su prešle u njihovo vlasništvo ili su bile pod njihovom kontrolom.
Ekonomska situacija postajala je sve gora. Radnici su bili uvjereni da njihovi šefovi zarađuju prevelik profit. Šefovi su pak govorili kako su im radnici lijeni i kako ne ispunjavaju pošteno svoje radne obaveze. Svi su prebacivali krivicu na druge. Namjesnici nisu znali kako da riješe taj problem, a goruće pitanje je bilo - kako pomoći onima koji su bili pogođeni siromaštvom?!

Tako se počelo s programom socijalne pomoći a doneseni su i zakoni koji nalažu ljudima da im obezbjeđuju određeni doprinos. Ovo je razljutilo mnoge ljude koji su vjerovali u staromodnu ideju kako je pomoć susjedu jedan čin drage volje: "Ovi zakoni nisu ništa drugo do jedna ozakonjena krađa. Uzeti nešto od osobe protiv njene volje ne razlikuje se od krađe, bez obzira na to kakva je pozadina tih mjera."

Međutim, svi su se osjetili bespomoćnima a zaplašivali su ih i zatvorskim kaznama ukoliko bi odbili platiti. Ove dobrotvorne šeme donjele su određena poboljšanja, ali problem se brzo vraćao, te je trebalo više novca. Cijena ovih programa je stalno rasla, baš kao i veličina vladajućih struktura.


Većina namjesnika bili su iskreni ljudi koji su davali sve od sebe. Nije im se sviđala ideja da traže sve više i više novca od svog naroda, i na kraju nisu imali drugog izbora nego početi posuđivati novac od Fabijana i njegovih prijatelja. Nisu imali pojma kako će taj novac moći vraćati. Roditelji si više nisu mogli priuštiti da plaćaju učitelje za svoju djecu. Nisu mogli plaćati liječnike. A prijevoznici su ostajali bez posla.
Vlast je bila prisiljena preuzimati ove djelatnosti, jednu po jednu na sebe. Učitelji, liječnici i mnogi drugi postali su državne sluge, tj. službenici. Malo njih je bilo zadovoljno svojim poslom. Dobili su primjerene plate ali su izgubili svoj identitet. Postali su sićušni kotači u jednoj ogromnoj mašini.
Nije bilo mjesta za ličnu inicijativu a ni neko lično zalaganje se nije priznavalo, plata im je bila ograničena a napredovalo se samo u slučaju penzionisanja ili smrti njihovih pretpostavljenih.

U očaju, neki članovi vlade su potražili Fabijanov savjet. Smatrali su ga vrlo mudrim, a ličio je i na nekoga ko se razumije u pitanja novca. On je saslušao njihove probleme i na kraju im je odgovorio: "Mnogi ljudi nisu u stanju sami rješavati svoje probleme, pa trebaju nekog ko će ih rješavati umjesto njih. Sigurno se slažete s tim da većina ljudi ima pravo da bude sretna i osigurana nužnim potrepštinama za život. Uostalom, jedna od naših velikih izreka i kaže: 'Svi su ljudi jednaki', zar ne?


Jedini način da se stvari usklade bio bi da se uzme višak bogatstva od bogatih i da se on ustupi siromašnima. Uvedite porezni sistem. Što više čovjek ima, više će morati da plati. Sakupljajte poreze od svake osobe ovisno o njezinoj radnoj sposobnosti i dajte svakome prema njegovoj potrebi. Škole i bolnice bi trebale biti besplatne za sve one koji si ne mogu priuštiti da ih plate."
Fabijan im je ponudio dugačak govor ukrašen visokim i plemenitim idealima, a na kraju je završio sa: "Oh, uzgred rečeno, nemojte zaboraviti da mi dugujete novac. Posuđujete ga već neko vrijeme. Najviše što mogu učiniti da pomognem je da mi platite samo kamate. Opraštam vam glavnicu, platite samo kamate."
Otišli su bez neke dublje analize Fabijanove filozofije. Uveli su porez na dobit - što više zaradiš, veća ti je porezna stopa. Nikome se ovo nije sviđalo ali su plaćali ili odlazili u zatvor.
Trgovci su još jednom bili prisiljeni povećati cijene, nadničari su tražili veće nadnice što je natjeralo mnoge poslodavce da zamjenjuju ljude mašinama. Ovo je prouzrokovalo dodatnu nezaposlenost i prisililo vladu da uvede još više programa za socijalnu pomoć.

Uvedene su tarife i ostala sredstva zaštite kako bi se očuvale neke industrijske branše, ako ništa, onda bar zato što su obezbjeđivale zaposlenje većem broju ljudi. Neki su se pitali da li je svrha proizvodnje - proizvodnja dobara ili proizvodnja radnih mijesta!?
Kako su se stvari pogoršavale, isproban je cijeli jedan niz raznoraznih mjera poput kontrole plata, kontrole cijena i kontrole svega i svačega. Vlada je nastojala skupiti što više novca kroz poreze na prodaju, poreze na platu itd. Neko je primjetio da izmedu farmerovog žita, pa do vekne kruha na domaćinovoj trpezi, stoji 50 poreza.
Javljali su se 'stručnjaci' i neki su bili izabrani u vladu, ali nakon svakog godišnjeg sastanka vraćali su se ne postigavši ništa osim vijesti da će porezi biti preraspodijeljeni, međutim, u globalu oni su uvijek rasli.
Fabijan je zahtjevao svoje pare a sve veće i veće svote poreznog novca su bile potrebne kako bi se njega isplatilo.

Tad je došlo do stvaranja čitavog spektra stranačkih politika - ljudi su se počeli svađati koja grupa upravnika može najbolje riješiti probleme. Svađali su se oko ličnosti, ideoligija, stranačkih programa, svega osim - istinskih problema.


U jednom gradu je kamatni dug premašio iznos poreza koji je bio prikupljen tokom poslednje godine dana. U cijeloj zemlji se suma neplaćenog kamatnog novca povećavala, a dodatna kamata se zaračunavala i na neplaćene kamate.

Malo po malo, Fabijan i njegovi prijatelji postajali su vlasnici velikog dijela stvarnog bogatstva zemlje. On je time dobio i veću mogućnost nadzora nad ljudima. Međutim, taj nadzor je još uvijek bio nepotpun. Znali su da situacija neće biti sigurna dok svaka osoba ne bude stavljena pod kontrolu.

Većina onih ljudi koji su se protivili sistemu bili su ušutkivani financijskim pritiscima ili su trpjeli javno izrugivanje. Da bi to mogli raditi, Fabijan i njegovi prijatelji kupili su većinu novina, televizijskih i radio stanica a on je pažljivo odabirao i ljude koji će njima upravljati. Mnogi od tih ljudi imali su iskrenu želju za poboljšanjem svijeta ali nisu mogli postati svjesni da su iskorištavani. Njihova rješenja su se uvijek bavila posljedicama problema a nikad uzrokom.




Postojalo je nekoliko različitih novina - jedne za desno krilo, druge za lijevo. Jedne za radnike, druge za šefove itd. Nije bilo bitno u koje se vjeruje sve dok se nisu doticale istinskog problema.
Fabijanov plan se skoro približio svom potpunom ispunjenju. Cijela zemlja mu je bila dužna. Kroz obrazovni sistem i medije, on je uspostavio nadzor nad ljudskim umovima. Ljudi su mogli vjerovati samo ono što je on od njih tražio.
Kad čovjek ima mnogo više novca nego što ga može potrošiti na svoje prohtjeve, šta mu onda uopšte preostaje što bi ga moglo uzbuditi? Za one s mentalitetom vladajuće klase, odgovor je moć - sirova moć nad drugim ljudskim bićima. Dok su u vladi i medijima bili korišteni idealisti, pravi rukovodioci koje je Fabijan tražio bili su oni s mentalitetom vladajuće klase.
Većina zlatara su postali takvima. Poznavali su osjećaj velikog bogatstva, ali ih ono više nije uzbuđivalo. Tražili su izazov i uzbuđenje, a ostvarenje potpune vlasti i moći nad ljudskim masama predstavljalo je jednu krajnje izazovnu igru.
Oni su vjerovali da su superiorni u odnosu na druge. "Naše je pravo i dužnost da vladamo. Ljudske mase ne znaju što je dobro za njih. One trebaju biti okupljene i organizovane. Vlast je naše pravo po rođenju."
U cijeloj zemljiFabijan i njegovi prijatelji posjedovali su mnogo kreditnih agencija. Istina, bile su privatne i odvojeno posjedovane. Teoretski, one su predstavljale konkurenciju jedne drugima ali u stvarnosti radile su vrlo čvrsto i zajednički. Nakon što su ubijedili par namjesnika, osnovali su jednu instituciju koju su nazvali 'Centar Novčanih Rezervi'. Nisu čak koristili ni svoj novac za to - stvorili su zajam od dijela novca iz depozita drugih ljudi.

Ova institucija je izvana odavala dojam regulisanja finansijskih poslova od strane vlade, ali za divno čudo, ni jednom namjesniku ili državnom službeniku nije nikada bilo dozvoljeno da postane član upravnog odbora.



Vlada više nije posuđivala direktno od Fabijana, nego iz 'Centra Novčanih Rezervi'. Garanciju koja se nudila Fabijanu u smislu da će posuđeni novac biti vraćen, predstavljao je procjenjeni iznos poreza koji će se prikupiti od naroda sljedeće godine. Sve to je bilo u skladu s Fabijanovom namjerom da otkloni svaku sumnju da je on taj koji kontroliše finansije zemlje, stvarajući utisak da se tu radi o vladinoj djelatnosti. Međutim, on je iza kulisa i dalje sve kontrolisao.
Fabijan je imao toliku kontrolu nad vladom, da je ona bila prisiljena da se ponaša onako kako joj je on nalagao. Tako se on naprasno hvalio: "Dajte mi nadzor nad novcem nacije i neće me zanimati ko donosi zakone." Nije bilo važno koja grupa namjesnika se birala. Fabijan je imao vlast nad novcem, žilom kucavicom nacije.
Vlast je uzimala novac, ali kamata je uvijek bila zaračunavana na svaku posudbu. Sve više i više je izdavano na socijalnu pomoć i nije prošlo dugo a vlada više nije bila u stanju plaćati ni kamate, a kamo li glavnicu.
Pored svega toga, ipak je bilo onih ljudi koji su se još uvijek pitali: " Novac je jedan sistem koji je stvoren od starne čovjeka. Zasigurno ga se može napraviti takvim da mu služi, umjesto da njime vlada?" Međutim, takvih je ljudi bilo malo a njihovi glasovi su se utapali u jednoj divljoj utrci za nepostojećim interesom ili kamatom.
Administracije i stranačke etikete su se stalno mijenjale ali glavna politika se stalno nastavljala, bez obzira na to koja je vlast imala prividnu moć. Svakom godinom, Fabijanov krajnji cilj bližio se svom ispunjenju. Narodna politika nije značila ništa, narod je oporezovan do krajnjih granica, tako da više nije mogao plaćati. Uslovi za Fabijanov posljedni potez su sazreli.
10% novčanih zaliha bilo je još uvijek u obliku novčanica i kovanica. Ovo je valjalo biti ukinuto na način koji neće pobuđivati sumnju. Dok su ljudi koristili gotovinu, slobodno su kupovali i prodavali kako su htjeli, tako da su još uvijek imali nešto kontrole nad svojim životima

Međutim, nije bilo uvijek sigurno nositi sa sobom novčanice i kovanice. Čekovi nisu bili prihvaćani izvan lokalnih zajednica i stoga se tražio neki praktičniji sistem. I gle čuda, Fabijan je opet imao spreman odgovor!? Njegova je organizacija izdala svima jednu malu plastičnu karticu na kojoj je bilo upisano ime osobe, njena fotografija i identifikacijski broj.

Kad bi ta karta bila predočena, vlasnik trgovine bi nazvao centralni kompjuter da provjeri iznos kredita. Ukoliko je on odgovarao, osoba je mogla kupovati što je htjela do određenog iznosa.
Isprva, ljudima je bilo dopušteno kupovati za male svote na kredit koji je mogao biti isplaćen mjesečno, tako da kamate nisu bile naplaćivane. Ovo je pogodovalo radnicima koji su radili za platu ali ne i poduzimačima. Oni su morali instalirati mašineriju, proizvoditi dobra, isplaćivati dohotke itd. Ukoliko bi pretjerali za koji mjesec, bila bi im uračunata kamata od 1.5% za svaki mjesec duga. Ta svota je iznosila 18% godišnje.
Poduzimači nisu imali druge nego dodati 18% na prodajnu cijenu. Ipak, taj dodatni novac ili kredit (18%) nije bio iznajmljen nikome. U cijeloj zemlji, poduzimačima je dan nemoguć zadatak da plaćaju $118 za svakih $100 koje su posudili – tih dodatnih $18 nikad nije ni bilo napravljeno.
Fabijan i njegovi prijatelji sada su opet povećali svoj ugled u društvu koje ih je sada smatralo oličenjem uspjeha i poštovanja. Njegova predviđanja u financijama i ekonomiji sada su prihvatana skoro kao vjerska ubjeđenja.
Pod pritiskom povećanih poreza, mnoge sitne zanatlije i privatni poduzetnici bili su uništeni. Za različite djelatnosti bilo je nužno imati specijalne dozvole, tako da je onima koji su preostali, poslovanje postalo veoma otežano.
Fabijan je posjedovao i upravljao svim velikim kompanijama koje su imale na stotine filijala a koje su naizgled bile u međusobnoj konkurenciji. Na kraju, svi rivali bili su izgurani iz poslovanja kao i mali privrednici. Bili su progutani od Fabijanovih divovskih kompanija koje su bile pod vladinom zaštitom.
Fabijan je želio da uz pomoć sistema plastičnih kartica eliminiše novčanice i kovanice. Plan mu je bio da kad se novac skroz povuče iz opticaja, samo one organizacije i firme koje koriste kompjuterski finansijski sistem moći će nastaviti s poslovanjem.
Znao je kako će neki izgubiti svoje iskaznice i tako postati nesposobni da kupuju i prodaju dok im se ne ustanovi identitet. Želio je da se donese zakon po kojem bi svako morao da ima istetoviran identifikacijski broj na ruci ili čelu. Taj bi broj bio vidljiv samo na jednom posebnom svjetlu i bio bi povezan s kompjuterom. Svaki bi kompjuter bio povezan s jednim ogromnim centralnim kompjuterom, kako bi Fabijan mogao znati sve o svakome.

Autorska prava: Larry Hannigan 1971, Australija

Ovdje to možete vidjeti sve detaljnije objašnjeno

Pročitajte i
MASONI U HRVATSKOJ
                                               NLO,UFO ,ETH POPULARNI VANZEMALJCI
 Kud ide ovaj svijet