U poslednje vrijeme ponukan životnim
događajima mnogo sam razmišljao i o današnjoj temi pisanja.Smrti i
zagrobnom životu.
Život poslije smrti.
Koliko je poznato od početka ljudske
istorije imamo i vjerovanje u neku vrstu zagrobnog života.mnoge
stvari su se kroz istoriju radile i rade u cilju obezbjeđivanja
zagrobnog života.Egipčani su kao što je opštepoznato svoja tijela
mumificirali u cilju što dužeg čuvanja od propadanja.U grobnice su
stavljali sve živo što bi moglo zatrebati i olakšati zagrobni
život od hrane i pića preko kučnih ljubimaca do zlata a i prevoza
u vidu brodova ili drugih prigodnih prevoznih sredstava.Pojedina
indijanska plemena su svoje ratnike sahranjivali sa njihovim konjima
kao prevozom u zagrobnom životu.Indijci pale svoje mrtve kako bi
duša kroz vatru otišla u nebo.Huni a i neki drugi narodi su svoje
velike vladare sahranjivali sa poslugom.Neke religije su zahtjevale
da se žena sahrani zajedno sa mrtvim mužem.Vjerovanja i načina
odlaska u zagrobni život je bilo i ima bezbroj a na kraju se svodi
na jedno.Strah od smrti i pokušaj produženja našeg
bivstvovanja.
Gdje "selimo" poslije smrti.
Nisam vjernik,barem ja ne smatram da jesam.ipak
činjenica je da svi mi u bliskom susretu sa smrću pokušavamo nači
utjehu u nadi da nešto "tamo" postoji.U tim trenucima se
svi bacamo u neku vrstu religije,oficijelne ili ne.Pitanje da li
postoji život poslije smrti.Mislim da nitko ne zna
odgovor.eksperimenti koji su provedeni sa ljudima u trenutku smrti
pokazuju da tijelo u trenutku smrti gubi neka dva grama
težine.pretpostavke idu u tom pravcu da je to famozna "duša",naše
istinsko ja koje u tom trenutku napušta ovu smrtnu ljušturu i
odlazi.Kamo? Svi smo čuli priče o opštepoznatom svjetlom tunelu
koji se pojavljivao kod osoba koje su bile u kliničkoj smrti pa se
"vratile".svjedočenja o tome kako su imali osječaj kao da
ih "nešto" vuče u pravcu tog tunela.Gledao sam
svjedočenje jednog čovjeka koji je ispričao svoje iskustvo
prilikom jedne operacije koju su hirurzi vršili nad njim.On tvrdi da
je u jednom trenutku napustio svoje tijelo i gledao veči dio
operacije kao sa balkona,lebdeči nad hirurzima i svojim
tijelom.Jedna meni bliska osoba koja je preživjela tešku bolest
tvrdi da je u trenutcima koje doktori nazivaju komom bila sa svojim
roditeljima,roditeljima svoga muža svojim umrlim djetetom i još sa
gomilom mrtvih ljudi.vratial se kada joj je jedna od njih rekla da
još nije njeno vrijeme.
Odgovor
Dakle šta je odgovor na to
pitanje.Pretpostavljam da svi mi imamo neki svoj odgovor na to
pitanje.Prije nekih tri mjeseca i sam sam bio u bliskom susretu sa
gospodinom koscem.O da molio sam "boga" da mi pomogne ali
sam na neki način bio i pomiren sa "sudbinom" imao sam
svoj odgovor i duboko u sebi vjerovao da me "poslije"čeka
neko novo iskustvo.
Interesantna razmišljanja o ovoj temi
možete poslušati i u razgovoru sa Dragom Plečkom na ovom
videu.Možda vam pomogne pronači svoj odgovor ili produbiti več
postoječi.
Postovi
