ILUMINATI III DIO

Savjet za vanjske veze

Savjet za vanjske veze (eng. Council on Foreign Relations; CFR) je osnovan oko 1921. kao neprofitna i nestranačka civilna organizacija kako bi privatne osobe mogle sudjelovati u američkoj politici. Njihova službeni cilj je « poboljšavanje američkog razumijevanja svijeta i prijedlozi za vanjsku politiku SAD-a». To postiže konstruktivnim debatama o svjetskim problemima i izdavanjem službenog časopisa. CFR trenutačno ima oko 4000 članova, mahom bivših predsednika, ambasadora, burzovnih brokera, bogatih poduzetnika, vlasnika medija, probranih senatora, direktora i profesora. CFR je « think tank» u pravom smislu - trenutačno ima oko 4000 članova, mahom bivših predsjednika, ambasadora, burzovnih brokera, bogatih poduzetnika, vlasnika medija, probranih senatora, direktora i profesora. Zbog svoje povijesti, veza i utjecaja CFR je popularno poznat kao jedan od trijumvirata elitnih organizacija (druga dvojica su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija). Općenito se na CFR gleda kao na zatvorenu grupu za diskusiju u kojoj se donose odluke koje utječu na svjetsku politiku. Zbog toga su na meti mnogih teoretičara zavjere koji tvrde da ta organizacija radi na uspostavljanju novog svjetskog poretka. Autor Pat Robertson u svojoj knjizi « New World Order» (Robertson, 1991.) povlači vezu između CFR-a i iluminata. Pozivajući se na iskaze podadmirala Chestera Warda,

nekadašnjeg člana CFR-a, tvrdi da je cilj te organizacije, objavljen vrlo uskom krugu svojih članova, razoružanje, marginalizacija suvereniteta SAD-a i stvaranje svemoćne svjetske vlade. U centru njihove politike je ideja da prosvijetljeni monopolistički kapitalizam može omogućiti spajanje svih različitih valuta, sistema bankarstva i proizvodnje i upravljanje prirodnih resursa u jednu cjelinu koju kontrolira svjetska vlada, a kojoj je na raspolaganju svjetska policija (pretpostavlja se da je to vojska Ujedinjenih naroda). Na sastancima Savjeta članovi se potiču da slobodno i otvoreno predstave svoje ideje i razmišljanja, jer je ostalim članovima zabranjeno njegove riječi prenositi medijima, osim ako ne dobiju posebnu dozvolu za to. Njihove ideje i ciljeve je teško provoditi bez masovnih medija, koje drže u šaci. Autor vjeruje da je CFR samo ogranak velike svjetske grupe urotnika koja se naziva Okrugli stol (prema mnogima, sinonim za iluminate) čiji je cilj kontrola javnog mijenja kroz razne psihološke operacije.
Harold Pratt House smještena na 58 East 68th Street and Park Avenue in the Upper East Side of New York City je 16.Aprila 1945.Godine postala sjedištem CFR-a.

Familija Pratt je u velikom prijateljstvu sa Rokefelerima. Rokfeleri su ( zajedno sa J. P. Morganom i pukovnikom Mandel Houseom) i osnivali CFR? CFR je uskoro postao neslužbenim vladarem SAD i to je, nakon osamdeset godina, još uvek i danas.Oko četiri hiljade vodećih američkih imena: sadašnji, prošli i budući američki predsednici, ambasadori, svi ministri vanjskih poslova, investitori sa Wall Streeta, vojni lideri Pentagona i NATO-a, bogati industrijalci i korporacijski lideri, vlasnici medija i glavni urednici, bankari, predsednici univerziteta i vodeći profesori, izabrani senatori i kongresmeni, sudije vrhovnog i ustavnog suda...Svi, bez razlike, svi su bili (ili jesu)članovi CFR-a.
Admiral Chester Ward je petnaest godina bio članom CFR-a. On piše:"Svrha predaje američkog suvereniteta u ruke svemočne svjetske vlade je cilj koji je otkriven 95% članova CFR-a. Postoje još dva važnija cilja za koje zna manje od 75 članova; ovi ciljevi nisu nikad predočeni u pismenoj formi... Vjerovanje u vlastitu superiornost i formiranje jedne Vlade sa svjetskom armijom..."CFR održava regularne, tajne sastanke koje uključuju vodeće članove i strogo izabrane goste. Povremeno, oni održe i javne sastanke da bi formirali dojam da su oni bezazlena organizacija koja organizira socijalne aktivnosti ("razmjena ideja... grupe privatnih građana...").Čitajuci Statut CFR-a može se zapaziti česta upotreba termina "non-atribution" ("ne pričaj drugima šta mi radimo i govorimo"). Sve što se zaista kaže na sastancima CFR-a ne smije (i ne dolazi) do medija.Članovi CFR-a imaju mogućnost da koliko često žele, razgovaraju sa vodećim ličnostima američke Vlade. Naravno, svi ovi sastanci su neslužbeni i daleko od očiju javnosti. CFR se informira o novostima u svijetu, a ministrima se daju upute.“Kada vodeći članovi CFR odluče”, piše admiral Chester Ward (knjiga “Kissinger on the Couch”), “da bi američka Vlada trebala usvojiti određenu politiku, onda se pokreće ogromna energija njihove infrastruktura da bi razvila argumente za podršku novoj politici. Na drugoj strani, svaka opozicija se diskreditira, intelektualno i politički”. Lista rukovodioca Savjeta ima nekoliko stotina imena. Među poznatijima:- Direktori: Allen Dulles (1927-1969), David Rockefeller (1949-1985), Averell Harriman (1950-1955), Cyrus Vance (1068-1987), Zbignev Brzezinski (1972-1977), Peter Peterson (1973-1984, 1984-), Paul Volcker (1975-1979, 1988-1999), Henry Kissinger (1977-1981), George Bush (1977-1979), George Shultz (1980-1982), Warren Christopher (1982-1991), Brent Scowcroft (1983-1989), Alan Greenspan (1982-1988), Jeane Kirkpatrick (1985-1994), Richard Holbrooke (1991-1993, 1996-1999), George Soros (1995-) .

KRALJEVSKI INSTITUT ZA VANJSKE POSLOVE

U velikoj Britaniji imamo sličan savjet on je osnovan 1920.godine dakle stariji je od američkog.!926 on dobiva epitet kraljevski,Kraljevski institute za međunaroden odnose od tada mu je formalno na čelu britanski suveren. Trenutno su dio kraljevskog instituta za vanjske poslove ili ga podupiru: ‘Morgan Guaranty Trust Company of New York (J.P. Morgan); Britansko ministarstvo za vanjske poslove; Ministarstvo obrane; Veleposlanstvo Sjedinjenih Država; the RTZ Corporation; Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth); British Petroleum; Shell International; Bank of England; Barclays Bank; Lloyds Bank; National Westminster Bank; Lazard Brothers; TSB Group; Abbey National; Midland Montagu; Coopers and Lybrand; Unilever; British American Tobacco Industries; British Aerospace; The Economist; Gerard Atkins and Co Ltd; John Swire and Sons Ltd; Ente Nazionale Idrocarburi (ENI), korporacijski članovi: ABC News Intercontinental Inc; CBS News; NBC News Worldwide Inc; Britain’s Channel Four TV and Independent Television News (ITN); Fuji Television; Der Spiegel; The European; The Financial Times; The Guardian; The Independent and Independent On Sunday; The Observer; Daily Telegraph; The Times; The Scotsman; The Yorkshire Post; Reuters, the international news agency; The New York Times; The Washington Post; The Wall Street Journal; The Reader’s Digest; BBC World Service; The BBC Monitoring Service; i BBC radio.

TRILATERALNA KOMISIJA

Evo šta kaže Wikipedija

Trilateralna komisija je privatna organizacija, ustanovljena da gaji bliske odnose između Amerike, Evrope i Japana. Osnovana je na inicijativu Dejvida Rokfelera, a na ideju Zbignjeva Bžežinskog. Organizacioni sastanak Trilateralne komisije održan je 23. i 24. jula 1973. godine na imanju Dejvida Rokfelera, predsedavajućeg Saveta za inostrane odnose. Osmorica predstavnika na osnivačkom sastanku bili su članovi tog Saveta. Pored Amerikanaca, sastanku su prisustvovali i predstavnici Japana i zapadnoevropskih zemalja, predstavnici tri regiona, iz čega potiče ime: Trilateralna komisija.
Na samom početku rada komisije, 1973. godine je objavljena svrha ove komisije: Bliska trilateralna saradnja u cilju očuvanja mira, upravljanja svjetskom ekonomijom, podsticanja ekonomske rekonstrukcije i ublažavanja svijetskog siromaštva, što će povećati šanse za glatku i mirnu evolucije globolnaog sistema.

Zbigniew Brzezinski

Poljak Zbigniew Brzezinski bio je najutjecajniji čovjek u vladi američkog predsjednika Jimmy Carter-a (1977-1981). Marksista po uvjerenju, postat će profesorom na Harvardu i Columbia univerzitetu da bi ubrzo stekao reputaciju “anti-komuniste”. David Rockefeller ga je zapazio 1970. kada je objavio knjigu “Između dva vremena”. U njoj Brzezinski zastupa tezu o globalizaciji u svjetskoj politici i ekonomiji.
Tri godine kasnije Zbigniew Brzezinski postaje desnom rukom Davidu Rockefelleru i pomaže mu u osnivanju organizacije koja će okupljati vrhunske političke i biznis lidere Amerike, Zapadne Europe i Japana (Trilaterala). Prvi sastanak komisije je održan na imanju Davida Rockefellera 23. i 24.07.1972.
Trilateralna komisija je privatna organizacija kažu da je utemeljena sa svrhom ostvarenja bliže suradnje Sjedinjenih Država, Europe i Japana. Utemeljena je 1973. godine na inicijativu Davida Rockefellera koji je u to vrijeme predsjedao Savjetom za vanjske veze, pa zbog toga , Trilateralnu komisiju mnogi smatraju neodvojivim dijelom Savjeta. Mnogi je smatraju modernim Iluminatima zbog strukture i ciljeva koje zastupaju. Stvaranju jedne svjetske vlade kroz ekonomsko političku manipulaciju.
Trilateralna komisija je u suštini klika bankara koja je vodila između ostalih Carterovu administraciju, . David Rockefeller ima posjed u Tarrytownu, država New York. Tamo je 1973. pozvao malo poznatog guvernera Georgije, Jimmy Cartera na večeru. Prisutan je bio i Brzezinski koji je tih mjeseci snimao potencijalne kandidate za Trilateralnu Komisiju. Rasprava se vodila o Carterovim kancelarijama koje je otvorio u Briselu i Tokiju. Takva vizija se potpuno uklapala u Davidov koncept Trilaterale. Ubrzo, Carter postaje jedan od prvih članova Komisije i njegova sudbina biva predodređena.Sedam mjeseci prije nego što će se održati konvencija Demokratske partije, Gallup je proveo istraživanje koje je pokazalo da manje od 4% podržava Cartera za predsjednika. I, preko noći on postaje izabran za predsjednika amerike."Kako to da je predsjednik Carter izabrao sedamnaest (17 !) svojih vrhunskih suradnika u Administraciji iz sastava Trilateralne Komisije? (Slijedi odgovor) "S obzirom da Carter nije bio baš poznat u oblasti vanjske politike on se p r i r o d n o obratio Trilateralnoj Komisiji i njenim članovima za popunu mjesta u Vladi."Vjerovatno je o tome najbolje čitati iz pera Barry Goldwatera, Demokratskog protivkandidata Carteru, 1976. On piše:)"... David Rockefeller i Zbigniev Brzezinski su financijski podupirali Cartera kao svog idealnog kandidata. Pomogli su mu da osvoji nominaciju, a kasnije i poziciju predsjednika SAD. Mobilizirali su novčanu masu bankara sa Wall Streeta i intelektualni utjecaj akademske zajednice (koji su financirani od strane raznih fondacija) i, naravno, medija."
Sada ova ista Trilateralna komisija stoji iza kandidature Barracka Obame, no s još više pripreme i indoktrinacije. Ova klika se sada odlučuje na čelo nacije dovesti ne nekog desničara i neo konzervativca, već ljevičara i demagoga koji obećava “nadu” i “promjenu”, ali ustvari zastupa kvalitativno gore i destruktivnije ciljeve.Projekt Obamine adnistracije neće biti ratovi na Bliskom istoku, već ratovi na većoj skali. Po riječima Brzezinskog centri moći leže u Pekingu i Moskvi i on je odlučan da se osovina SAD-V.Britanija održi u narednom periodu kao vladajuća supervelesila. Taj projekt je koncizniji i razrađeniji od neo-konzervatističkog pristupa “razori i osvoji”, jer nafta više nije pitanje prevage i prestiža. To potvrđuje i potpisivanje Šangajskog sporazuma koji su potpisale Kina i Rusija te još neke zemlje bivšeg Sovjetskog saveza. Američka desnica nema pravo rješenje za ovaj scenarij, a ljevica koju podupire Rockefeller i Soros (Trilateralna komisija) -likuje. Uzmimo za primjer pristup McCaina i neokonzervativaca…oni kažu “bombardirajmo Iran sa svim raspoloživim sredstvima”, dok Brzezinski kaže: nemojte to učiniti, jer je SAD već pred bankrotom i ne može si priuštiti još jedan rat takvih razmjera Umijesto toga učinmo Iran svojim saveznikom i zaratimo ih s Rusijom.
Brzezinski je to već jednom učinio zarativši Afganistan s Sovjetskim savezom i naoružavajući afganistance američkim oružjem.

Brzezinski i Osama u Afganistanu.
Isti scenarij žele primjeniti sa Sirijom….Shvativši stratešku važnost Tartosa u Siriji, Brzezinski je prije nekog vremena posjetio ovo mjesto s ciljem protjerivanja Rusa i okretanja Sirije protiv njih…I tako , umijesto da Muslimani postanu neprijatelj, oni postaju topovsko meso u već spomenutom potencijalnom sukobu protiv Rusije i Kine. I Rusi i Kinezi imaju svoje muslimanske manjine koje bi dale dušu i srce da se oslobode svojih “tlačitelja” ( u Kini su to Viguri)Sve što treba je poduprijeti te manjine i naoružati ih do zuba- gerilski rat svjetskih razmjera. Još jedan primjer: da li su Ameri zabrinuti zbog Sudana, Darfura i humanitarne krize?- NE! Činjenica je da Sudan s gotovo 10% opskrbljuje Kinu naftom. Bitka će se voditi u Afganistanu koji Amerikanci pod svaku cijenu žele zadržati kao strateško uporište protiv Šangajskog saveza. Zbigniew Brzezinski je savjetnik I sadašnjeg predsjednika SAD-a Obame.Od Cartera do Obame.je li u americi na sceni diktatura sa “predsjedničkim “likom.
Trilateralci Održavaju redovne godišnje susrete, svaki puta na drugom mjestu. Lokacija je tajna, prisutni su samo članovi i posebno izabrani gosti. Kod Bilderberg Grupe se, uz uži krug, većina članova rotira. U Trilaterali mandat članovima je od tri godine pa na više i svakog od njih bira David Rockfeller osobno.
Izvršni komiteti se sastaju nekoliko puta godišnje i oni razrađuju zadatke koje im formulira uži krug. Uži prsten se sastoji od regionalnih direktora i posebno provjerenih članova svjetskih elitnih organizacija. I na vrhu, je centar, koji se sastoji od cara i najuže grupe moćnika.
U postotcima to bi izgledalo ovako: Centar je 100% informiran o svemu. Oni donose odluke. David Rockefeller je na vrhu ove piramidea uz njega je Zbigniew Brzezinski. O nekolicini ostalih možemo nagađati: Henry Kissinger, Robert McNamara, Edmund de Rotschild, George Bush, George Schultz…
Ispod njih je “uži krug” koji je 90% informiran. I odluke prima direktno od cara. U ovom krugu se nalaze trostruki članovi (sve tri elitne organizacije: Bilderberg, Trilaterala, CFR).
Slijedi “središnji prsten” u kojem su dvostruki članovi elitnih organizacija. Do njih dolazi 80% svih odluka. U “vanjskom prstenu” su članovi koji su tu uglavnom za potrebe kamuflaže. Pola stvari znaju, o drugoj polovini ne znaju. Ali, sprovode zaključke vrha.


Prvobitni plan je bio da svaki od tri regije daje po 100 članova. Danas, tri desetljeća kasnije, omjer je nešto izmjenjen.
Sjevernoamerička grupa se sastoji od 107 članova: 85 Amerikanaca, 15 Kanađana i 7 Meksikanaca. Japanska grupa se proširila i uz 75 Japanaca tu je 11 Južnokorejanaca, 7 iz Australije i 15 iz zemalja ASEAN-a, Kine i Hong Konga. Europljana je najviše njih 150.

Sjevernoamerički predsjednik je Joseph S. Nye Jr,Harwardski professor,bivši pomoćnik američkog ministra odbrane I predsjednik National Intelligence Council njegov predhodnik Thomas S. Foley(2001-2008)advokat I bivši američki kongresmen demokrata. Paul Volcker(1991-2001), bivši šef Američkog Sustava Federalnih Rezervi (najmoćnije financijske institucije u svijetu) David Rockefeller(1977-1991) je osnivač i počasni predsjednik Trilateralne Komisije Gerard C. Smith (1973-1977) dio Carterove administracije,”borac”za nuklearno razoružanje.

Europljane od 2010.godine predvodi Mario Monti predsjednik Sveučilišta Bocconi, Milano i počasni predsjednik Bruegel, sa sjedištem u Brusselsu mozak ekonomske politike,od predsjednika evropske komisije je dobio zadatak za ponovno dizanje jedinstvenog tržišta I član je grupe za razvoj budučnosti evrope (Reflection Group on the Future of Europe) njegov predhodnik je Peter Sutherland predsjednik Goldman Sachs International (1995-)(čini vam se poznato) bivši šef naftnog carstva BP Amoco. Otto Graf Lambsdorff (1926-2009)predsjednik evrpopskog dijela triletaralne komisije od 1992 do 2001.godine bio je partner u odvjetničkom društvu TaylorWessing pravnika u Düsseldorfu. Bio je član njemačkog Bundestaga 1972 do 1998 i ministar gospodarstva Savezne Republike Njemačke 1977 - 1984. Bio je počasni predsjednik Slobodne demokratske stranke i član FDP od 1951. Grof Lambsdorff je predsjednik Fondacije Friedrich Naumann od 1995 do travnja 2006. Bio je predsjednik Liberalne International 1992 - 1994. Odvjetnik, on je bio aktivan u bankarstvu i osiguranju od 1955. Godine 1972, on je postao član Uprave Victoria Versicherung grupe društava za osiguranje u Njemačkoj bio je u Upravnom odboru Slobodne demokratske stranke od 1983 i postao njegov predsjednik 1988. On je nastavio da predstavljaju FDP kao njegov glavni ekonomski glasnogovornik do 1997 i bio je član odbora brojnih tvrtki. On je služio u Sadako Ogata UNHCR-Neformalno Advisory Group između 1994 i 2000 .Bio je počasni predsjednik trilataralne komisije do svoje smrti. Georges Berthoin je, od 1992, Europski počasni predsjednik Trilateralne komisije bio je predsjednik Europskog dijela od 1976 do 19992.e.. Bio je glavni predstavnik Komisije Europske zajednice u Ujedinjenom Kraljevstvu 1971-73, Školovao se na Sveučilištu u Grenobleu, Ecole des Sciences Politiques u Parizu, i Harvard University I Max Kohnstamm 1973-1976,umro 2010.godine.

Pacifik zastupa čelnik konglomerata Fuji Xeroc, Yotaro Kobayashi,zamjenik mu je Han Sung-Joo Asan predsjednik Instituta za političke studije (AIPS), te International Policy Studies Institut Koreja (IpsiKor) radio u UN-a te kao bivši korejski ambassador u SAD-a.

U užem krugu (“Izvršni Komitet”) su i: Umberto Agnelli (na čelu najveće italijanske firme IFI), Zbigniew Brzezinski, Robert Haas (Levi Strauss), Lee Honk-Koo (bivši korejanski premijer), Minoru Makihara (šef Mitsubishija), Thorvald Stoltenberg (naš znanac kao predstavnik UN za bivšu Jugoslaviju), Bjorn Svedberg (Ericsson) i drugi.

Pročitajte i ILUMINATI II DIO