SETI@home
Ako vas to zanima,pitate se da li ima nekoga gore I želite da ubrzatepotragu za našim komšijama u svemiru.Sa projektom SETI @ home imate priliku dati svoj skromni doprinos u potrazi za vanzamaljskim radio signalima.Ovu stranicu sam pronašao guglajuči I u želji da pomognem(a ko zna možda baš moj kompjuter nešto I pronađe) otvorio sam račun I priključio se projektu.
SETI (potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) je znanstveno područje čiji je cilj otkrivanje inteligentnog života izvan Zemlje. Jedan od pristupa, poznat kao radio SETI , koristi radio teleskope za traganje usko pojasnih radio signala iz svemira. Za Takve signale se smatra da se ne javljaju prirodno, dakle detektujuči ih imali bi smo dokaz za izvanzemaljsku inteligenciju.
Radio teleskopski signali sastoje se prvenstveno od buke (iz nebeskih izvora i prijemnika elektronike) i umjetnih signala kao što su TV postaje, radari, i sateliti. Moderni radio SETI projekat analizira podatke digitalno. Više računalne snage omogućuje da se pokrije veći frekvencijsko područje s više osjetljivosti. Radio SETI, dakle, ima nezasitne apetite za računalnu snagu.
Prethodni radio SETI projekti su koristili superračunala posebne namjene, koji se nalazi na teleskopu, I radio jenajveći dio analize podataka. U 1995, David Gedye predlaže da radio SETI koristi virtualno superračunalo sastavljeno od velikog broja Internet-povezanih računala, i organizirao je SETI @ home projekat da istraži ovu ideju. SETI @ home izvorno je pokrenut u maju 1999.
O SETI PROJEKTU(sa oficijalne stranice)
SETI, potraga za izvanzemaljskom inteligencijom, je istraživačka znanost koja traži dokaze o životu u svemiru u potrazi za nekim potpisom strane tehnologije. Naše sadašnje razumijevanje podrijetla života na Zemlji sugerira da s obzirom na pogodan okoliš i dovoljno vremena, život će se razviti I na drugim planetama. Da li će evolucija dovesti do inteligentnih, tehnoloških civilizacija tema je otvorena za spekulacije. Međutim, takva civilizacija bi mogla biti otkrivena kroz međuzvjezdane udaljenosti, a možda nam zapravo ponuditi I naše najbolja prilika za otkrivanje izvanzemaljskog života u skoroj budućnosti.
Pronalaženje dokaza drugih tehnoloških civilizacija međutim, zahtijeva značajan napor. Trenutno Centar za SETI istraživanja razvija tehnologije obrade signala i koristi ih za traženje signala iz naprednih tehnoloških civilizacija u našoj galaksiji.
Rad u Centru je podijeljena na dva područja: istraživanje i razvoj, i projekti. R & D napori uključuju razvoj novih algoritama za obradu signala, nove tehnologije za pretraživanje, novi SETI pretraživčke strategije koje se uključuju u određene projekte promatranje. Algoritmi i tehnologije razvijene u laboratoriju se prvotestiraju, a zatim provode tijekom promatranja. Rezultati Promatranja koriste se za razvoj novog hardvera, softvera za promatranje objekata. Poboljšani SETI projekti promatranja za uzvrat daju nove ideje za istraživanje i razvoj. Ovaj ciklus vodi do trajnog napretka i diverzifikacije naših sposobnosti za traženje izvanzemaljskog signala.
Od 1994 - 2004, Centar za SETI istraživanja na Institutu SETI se financirala u cijelosti od donacije od pojedinaca i bespovratnih sredstva iz privatnih zaklada U 2005, NASA je dodijelila potporu za rad na otkrivanje signala za Allen Telescope Array .Donacije i nedržavna podrška još uvijek čine veliku većinu sredstava za Centar.
NEMOJTE PRETJERATI
Trajalo je deset godina i za to vrijeme je Nez, kako glasi nick Brada Niesluchowskoga na stranicama SETI@Home, bio pravi heroj i najaktivniji Amer u traženju znakova vanzemaljske inteligencije.Na žalost, prema pisanju na stranicama Phoenix Newsa tome je došao kraj kada je uprava Higley Unified School Districta u američkoj saveznoj državi Arizona shvatila da je ovaj profesor u zadnjih 10 godina instalirao SETI@Home na 5.000 školskih računala, navodno na svoju ruku i bez dozvole. U izjavi koja je kombinacija dobronamjerne smušenosti i iskrenog idiotizma, Nezova šefica, stanovita Denise Birdwell, izjavila je:- "Podupiremo edukativna istraživanja i svakako bismo poduprli istraživanje raka. Ipak, s obzirom da smo edukacijska ustanova, ne podupiremo potragu za vanzemaljskom inteligencijom". Vjerojatno je zaključak da bi bila nekompatibilna s izvornom zemaljskom neinteligencijom i moramo priznati da je u tom segmentu Denise u pravu.Nadalje je Denise, očito posve neupućena u način funkcioniranja SETI@Home i drugih sličnih programa rekla da je "masivni softver" (da, SETI@Home, ako niste pogodili...) usporio edukacijske programe u svakoj od učionica i da je trošak školskog odjela veći od milijun dolara u dodatnim troškovima za struju i za zamjenske dijelove računala. Točni algoritam po kojem je došla do ove svote nije prezentirala.Navodno se u akciju protiv Neza uključila i arizonska policija, pa ovaj može očekivati i krivičnu prijavu. Zbog pokretanja SETI@Home.
13. stu 2010.
VIJESTI IZ PETE DIMENZIJE II
Meteor u Srbiji 12.11.2010.godine
U predjelu Grdeličke klisure u Srbiji, nešto prije 20 sati čuo se snažan prasak, za koji se pretpostavlja da je izazvan preletom ili padom meteora u tom regionu.
Prasak je nastao nakon što je meteor probio zvučni zid, ali nije poznato da li je pao u tom području ili je samo preletio region, javlja RTS, a samu informaciju potvrdio je i Centar za obavještavanje u Leskovcu.
Srbijanska javna televizija takođe navodi da se i u Vranju čuo jak prasak.
Građani Niša su na nebu iznad grada vidjeli svjetlost "poput vatrometa", a lokalni Regionalni centar za Obavještavanje je zvanično potvrdio, nakon razmene informacija sa kolegama iz Vranja, da je riječ o meteoru koji je probio zvučni zid.
Izgrađen hotel za samo 6 dana
Dok se Kinezi i Amerikanci bore oko manipulacije valutama na summitu G20, američkim graditeljima je u oko upao nevjerovatan pothvat: ekipa u gradu Changsha na jugu Kine je u samo šest dana izgradila hotel od 15 spratova.
Strani mediji se već šale kako je lako moguće zamisliti stanare ulice u kojoj se nalazi hotel, koji su možda proveli sedam dana na godišnjem odmoru i odjednom tamo ugledali hotel, prenosi Index.
Graditeljska ekipa je zvučno i termalno izolirani hotel izgradila tako da može podnijeti potres jačine od devet stepeni, a za sve je koristila ranije priređene materijale. Drugim riječima, jedna ekipa je gradila dijelove hotela na drugom mjestu, a na građevinskom zemljištu se sve sastavljalo.
Uprkos stravičnom tempu rada, nije stradao niti jedan radnik, a zbog prethodno pripremljenog procesa, jako malo materijala se bacilo.
Crno zlato: Nafte će nestati 90 godina prije nego što nađemo zamjenu
Vrhunac proizvodnje nafte već je prošao, a tog važnog goriva nestat će čak 90 godina prije nego što pronađemo odgovarajuću zamjenu, pokazala su dva odvojena istraživanja.
Prema prvoj studiji, 2006. nećemo pamtiti samo po ratu u Iraku, nuklearnim prijetnjama Sjeverne Koreje i pokoljima u Darfuru, već i kao godinu koja je označila važnu prekretnicu sa dalekosežnim posljedicama po cijeli svijet.
Naime, Međunarodna agencija za energiju (IEA) u Beču objavila je u utorak da je proizvodnja crnog zlata najvjerovatnije dostigla vrhunac prije četiri godine te da nadalje slijedi samo stagnacija i pad.
Agencija u svom 25-godišnjem predviđanju World Energy Outlook 2010 procjenjuje da će se proizvodnja sirove nafte vjerovatno za duže vrijeme zadržati na nivou od 68 do 69 miliona barela dnevno. Prema tom scenariju, ona više nikada neće dostići vrhunac od 70 miliona barela iz 2006. godine.
U svojim ranijim izvještajima od prije samo nekoliko godina, IEA je predviđala da bi proizvodnja nafte mogla rasti još nekoliko decenija, međutim ovakve projekcije osujetio je porast cijena sirovine, pad investicija naftne industrije te uključivanje nekih država u projekat smanjenja emisija CO2.
Izvještaj ne podrazumijeva da će zbog toga u svijetu uskoro nastupiti nestašice goriva. Naprotiv, proizvodnja fosilnih goriva i dalje će postojano rasti vjerovatno do 2035. godine, međutim, sve popularniji će postajati tzv. prirodni plin.
"Vrijeme jeftinog goriva za nama je", izjavio je glavni ekonomist agencije Fatih Birol. "Ako glavni potrošači ne uspore potražnju, uskoro ćemo vidjeti rast cijena što nije dobra vijest za njihovu ekonomiju".
Jedna druga nova studija pokazala je da će, uz sadašnji razvoj i istraživanja, svijet ostati bez nafte čak 90 godina prije nego što se uhodaju odgovarajuće zamjenske tehnologije.
Izvještaj predstavljen u novom broju magazina Enviromental Science & Technology temelji se na ideji da dugoročni investitori najbolje predviđaju hoće li i kada će neka nova tehnologija uhvatiti korijena.
"Naši rezultati pokazuju da će proći dosta vremena prije nego što obnovljivi izvori energije postanu samoodrživi, barem kada je riječ o tržišnoj perspektivi", kaže autorica studije Debbie Niemeier iz University of California u Davisu.
Niemeier i njena kolegica dr. Nataliya Malyshkina kreirale su novi sistem analiza koji bi zakonodavcima trebao omogućiti realistične procjene ekološke održivosti i napretka na njenom ostvarenju. Ključni su elementi ove teorije tržišne kapitalizacije i dividende naftnih i alternativnih energetskih kompanija, piše Tportal.
Tim zato upozorava da trenutni planovi razvoja novih tehnologija nisu dovoljno ambiciozni te da bez snažnijih poticaja vlasti rješenja neće biti ostvarena na vrijeme.
Međunarodni astronomski savez: Planet na kome je moguć život ipak ne postoji?
Prošlog su mjeseca astronomi objavili otkriće prvog potencijalno naseljivoga planeta. Ali na sastanku Međunarodnog astronomskog saveza izražena je sumnja u njegovo postojanje.
Planet je nazvan Gliese 581g, a navodno orbitira oko zvijezde Gliesa 581. Smatralo se da je tri puta teži od Zemlje, što bi značilo da je stjenovit planet. Takvi ekstrasolarni planeti su pronalaženi i prije, ali jedinstvena osobina ovog planeta je ta da se nalazi u orbiti unutar nastanjive zone oko crvenog patuljka, područja u kome su temperature dovoljno visoke da voda ostane u tekućem stanju na površini planeta.
Astrobiolozi su bili oduševljeni objavom otkrića planeta, jer se tekuća voda smatra osnovom za nastanak i evoluciju života. Zapravo, NASA-in primarni cilj je "potraga za vodom" u potrazi za životom negdje drugo u galaktici.
Steven Vogt, jedan je od vodećih astronoma Lick-Carnegie Exoplanet pregleda neba i glavni autor rada objavljenog u magazinu Astrophysical Journal. U radu je objavio i otkriće "f" planeta, planeta 7 puta težeg od Zemlje sa orbitom od 433 dana oko zvijezde Gliese 581. Za planet "g" je izračunato da ima orbitalni period od samo 37 dana. Iako je to blizu zvijezdi po standardima našeg solarnog sistema, Gliese 581 nije toliko sjajna kao naše Sunce i njena je nastanjiva zona puno bliže njoj samoj. Zbog planetove blizine zvijezdi, astronomi su utvrdili da mora biti plimno blokiran, sa istom stranom planeta uvijek okrenutom ka zvijezdi. Ovo bi značilo da je strana planeta okrenuta zvijezdi mnogo toplija od vječno tamne strane, ali područje umjerene temperature bi trebalo postojati na graničnoj zoni između tamne i svijetle polovice.
Francesco Pepe, astronom koji radi na podatcima dobivenih pomoću HARPA u Geneva opservatoriju, izjavio je da njegov tim nije mogao potvrditi postojanje Gliese 581g na sastanku Međunarodnog astronomskog saveza održanog ove sedmice.
"Otkad je Mayor 2009. godine objavio otkriće najlakšeg planeta Gliese 581e, prikupili smo oko 60 dodatnih mjerenja pomoću HARPS instrumenta te tako sveukupno imamo 180 mjerenja prikupljenih tokom posmatranja koja su trajala 6.5 godina." dodao je Pepe. "Iz ovih podataka lako možemo iščitati postojanje planeta b, c, d i e." Ipak, rekao je da se dokazi postojanja planeta "g", petog planeta u sistemu čije su otkriće objavili Vogt i njegov tim, ne mogu vidjeti. "Razlog tome je što je, uprkos velikoj tačnosti instrumenta i mnogim mjerenjima, amplituda signala ovog potencijalnog petog planeta vrlo niska i, u osnovi, na nivou šuma."
Potencijalno nastanjiv planet "g" bi učinio sistem važnim mjestom za potragu za vanzemaljskim životom, ali još se mora dosta toga odraditi kako bi se ili potvrdilo ili osporilo postojanje tog planeta. "Rekao bih da je uočavanje bilo nejasno, pa čak i u originalnom Vogtovom radu – u radu su pažljivo birane riječi, nasuprot onoga što su neki mediji prenijeli." rekao je Ray Jayawardhana, astronom sa Univerziteta u Torontu, a prenosi Znanost.com.
LHC stvorio prve male velike praskove
Stručnjaci koji rade na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) danas su proslavili prve sudare iona olova u kojima se reproducira stanje svemira kakvo je vladalo neposredno nakon velikog praska.
Početak eksperimenta ALICE nakon sedam mjeseci uspješnih sudara visokoenergetskih protona, označava novu fazu u radu LHC-a.
"Jako smo uzbuđeni zbog ovog ostvarenja", rekao je dr. David Evans sa Univerziteta Birmingham. "U sudarima su stvoreni minijaturni veliki praskovi sa najvišim temperaturama i gustoćama ikada. Ovi se procesi odvijaju u sigurnom kontrolisanom okolišu u kome smo stvorili temperature koji prelaze deset triliona stepeni, dakle milion puta su više od onih u centru Sunca", rekao je dr. Evans.
"Na tako visokim temperaturama čak i protoni i neutroni od kojih se sastoje jezgre atoma otapaju se i stvaraju vruću juhu kvarkova i gluona poznatu kao kvark-gluonska plazma. Fizičari se nadaju da će proučavanjem te plazme saznati više o tzv. snažnoj sili, jednoj od tri fundamentalne sile prirode. Snažna sila nije zaslužna sam za održavanje jezgara atoma na okupu već i za 98 posto njihove mase. Veselim se proučavanju malenog dijela tvari koja je ispunjavala svemir milioniti djelić sekunde nakon velikog praska", objasnio je dr. Evans.
Detektor ALICE težak 10.000 tona posebno je dizajniran kako bi istraživao ekstremne uslove koji nastaju u sudarima iona olova. Ti sudari odvijaju se pri energijama od 2,76 TeV po nukleonskom paru što je 14 puta više od dosadašnjeg rekorda koji je držao Relativistic Hevy Ion Collider (RHC) u Brookhavenu u SAD-u, prenosi Tportal.
Stabilni sudari postignuti su jutros u 11:20 h, a nedugo nakon toga detektori su već rekonstruisali putanje hiljadu čestica koje su u njima nastale. Trenutan razvoj događaja u eksperimentima ALICE i CMS sada se može pratiti na posebnim stranicama.
NASA snimila komet iz velike blizine
U sklopu misije EPOXI, NASA-ina sonda Deep Impact uspjela se približiti kometu na svega 700 kilometara i napraviti dosad neviđeno kvalitetne fotografije.
Sonda Deep Impact proletjela je u četvrtak kraj kometa Hartley 2 i snimila visokokvalitetne fotografije tog svemirskog tijela. Kako pišu hrvatski mediji ovo je već drugi komet koji je posjetila sonda Deep Impact, a sveukupno peti put da NASA iz velike blizine posjećuje neki komet, ali ni jedna sonda nikad nije došla ovako blizu tom tipu svemirskog tijela.
"Lijepo je vidjeti Hartley 2 iz ovakve blizine", izjavio je Tim Larson, voditelj projekta EPOXI pri NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju.
NLO opet projurio iznad Velike Britanije
Voditelji službe zračne kontrole u Velikoj Britaniji imali su pravu uzbunu kada je u razdoblju od juna do septembra na četiri različite lokacije uočen NLO koji leti prilično velikom brzinom.
Zbog velike brzine NLO-a i niskog leta odmah je odbačena mogućnost kako se radi o letjelici koju je napravila ljudska ruka, prenosi Net.hr.
Od sva četiri slučaja NLO se najbolje vidio na području aerodroma Newquay nedaleko Cornwalla, a nekoliko svjedoka letjelicu je opisalo kao "zaobljenu i narančastu". Uz to je, kažu, bila potpuno tiha kada je proletjela nedaleko svjedoka koji su je pokušali snimiti videokamerom.
"Supruga i ja vidjeli smo na nebu nešto nalik svjetlećem kineskom balonu žarko narančaste boje, ali pošto se kretalo jako, jako brzo odbacili smo tu mogućnost. Obzirom da je letjelica bila tiha odbacio sam i mogućnost da je riječ o nekoj vrsti aviona", rekao je svjedok.
Ono što posebno zbunjuje je podatak kako u 21.30 sati kada je NLO projurio nedaleko od aerodroma nije bilo nikakvih letova aviona pa je mogućnost kako je riječ o avionu – odbačena.
"Nažalost snimka je prilično mutna jer su zbog magle uslovi za snimanje bili teški i zbog toga je gotovo nemoguće sa sigurnošću reći o čemu se radi", rekla je svjedokinja koja je, kao i suprug, željela ostati anonimna.
Naučna fantastika: Hologramski prenos uskoro stvarnost
Ideja o slanju hologramskih poruka, pokretnih trodimenzionalnih prezentacija osobe na bilo kojoj lokaciji, uključujući i svemir, dugo je bila u domenu naučne fantastike – dosad. Američki naučnici sada tvrde da se ova fantazija veoma približila stvarnosti, piše BBC.
Tim Univerziteta u Arizoni tvrdi da je izumio sistem koji može da prikaže hologramsku sliku na drugom mjestu i da je prati u približno stvarnom vremenu.
Tim je istakao da razvoj njihovog izuma ima veliki potencijal. "Predviđamo mnogo njegovih primjena, na primjer u proizvodnji", rekao je professor Nasser Peyghambarian sa Fakulteta optičkih nauka u Arizoni.
"Proizvođači automobile ili aviona mogli bi da gledaju holograme i dizajniraju svoje sisteme u stvarnom vremenu. Oni bi mogli da gledaju 3D modele i prave promjene u toku sa njima", rekao je on.
"Zamislite veoma komplikovanu hiruršku procedure – sa ovim sistemom hirurzi širom svijeta bi mogli da učestvuju u tome. Oni bi mogli da gledaju čitav proces u stvarnom vremenu, u 3D, i da pomognu", naveo je Peyghambarian.
Šta nas čeka: Novi kalkulator za predviđanje kataklizmi
Želite znati šta će se dogoditi ako veliki asteroid udari u vaš grad ili u more? Iskušajte obnovljeni program koji su stvorili stručnjaci sa Purdue Universityja i Imperial Collegea u Londonu.
U tabele stranice Impact: Earth! upišite podatke o zamišljenom tijelu kao što su obim i gustoća, a kalkulator će procijeniti razmjere razaranja - snagu eksplozije, termalnog zračenja, zračnog udara i potresa te veličinu kratera koji će ono stvoriti. Takođe će vam reći koliko daleko trebate pobjeći da biste preživjeli posljedice udara – da vas ne zatrpa izbačeni materijal ili ne progutaju požari.
Izvorni program bio je veliki hit kada je prvi put objavljen 2004. godine, a njime su se koristili i laici i stručnjaci. Mnoge organizacije postavljale su linkove na kalkulator kao na obrazovno oruđe.
Novi program računa neke dodatne efekte poput visine valova tsunamija u slučaju udara asteroida u okean, ali što je najvažnije, vizuelni detalji su daleko bogatiji, a sučelje je dosta lakše za rukovanje.
"Sobzirom da su naše spoznaje napredovale, morali smo unaprijediti i program", objasnio je dr. Gareth Collins sa Imperial Collegea.
"Jedan od najvažnijih dodataka je visina valova tsunamija na određenoj udaljenosti od udara. To je bio jedan od popularnijih zahtjeva, međutim, u prvu verziju nismo ga postavili jer jednostavno nije bilo slaganja o stvarnim efektima te pojave. Od tada su provedena neka kvalitetna istraživanja tako da sada bolje razumijemo problem".
Svake godine u prosjeku u Zemljinu atmosferu uleti tijelo veličine automobila i napravi vatreni spektakl na nebu. Jednom u 2000 godina u nju udari objekt veličine fudbalskog igrališta i uzrokuje značajna razaranja, a svakih nekoliko miliona godina udari tijelo od nekoliko kilometara koje izazove globalne posljedice.
"Stranica je namijenjena širokoj publici jer je udar nezaobilazan aspekt života na Zemlji tako da bi trebao zanimati sve njene stanovnike", ističe prof. Jay Melosh, prenosi Tportal. "U prošlosti je bilo velikih udara, a očekujemo da će ih biti i u budućnosti. Ova stranica pokazuje šta će biti ako se to dogodi".
Čudo genetike: Zmija bezgrešno začela dva legla superženki
Ženka jedne boe u SAD-u izlegla je 22 male zmije bez spolnog odnosa sA mužjakom, ali i bez pomoći naučnika. Da stvar bude zanimljivija, genetski ustroj legla razlikuje se od svih ranije zabilježenih među kičmenjacima.
"Bezgrešna začeća" nisu rijetkost među životinjama. Mnogi bezkičmenjaci poput kukaca mogu se bespolno razmnožavati. Proces se odvija svojevrsnim samokloniranjem u kome nastaju genetski identični potomci. Međutim, bespolno razmnožavanje zabilježeno je kod manje od 0,1 posto vrsta kičmenjaka.
Naučnici su 2006. otkrili da su dvije ženke komodo zmaja (Varanus komodoensis) izlegle jaja koja nisu bila oplođena spermom. Taj proces poznat je kao partenogeneza. Godine 2007. utvrđeno je da se i morski psi mlatovi (Sphyrna tiburo) mogu razmnožavati bez seksa. Ali uz rijetke izuzetke kičmenjaci se uglavnom razmnožavaju spolno. Naime, miješanje genetskog materijala majke i oca povećava gensku raznovrsnost i time mogućnost prilagođavanja promjenama u okolišu ili novim bolestima.
Američki tim naučnika sada je prvi put otkrio da se i boe mogu bespolno razmnožavati.
"Iako je partenogeneza zabilježena kod nekih vrsta zmija, naše je otkriće jedinstveno zbog nekoliko razloga", rekao je za BBC dr. Warren Booth sa North Carolina State Universityja u Raleighu.
"Ženka boe nije donijela na svijet mladunce bez seksa samo jednom već čak dva puta iako je u nastambi bila u društvu mužjaka. Usto, svi potomci su ženke sa polovicom majčinog genetskog materijala".
Iako je zmija u nastambi 2007. boravila sa četirima mužjacima, na svijet je donijela mladunce koji su stručnjacima bili sumnjivi. Svi su bili ženke i imali su rijetku recesivnu karamel boju koja se obično prenosi preko ženske linije.
Dr. Booth i njegov tim proveli su više testiranja i otkrili zapanjujuće rezultate, piše Tportal.
Ispitivanje DNA pokazalo je da potomstvo nema sličnosti ni sa jednim od mužjaka. Ali posebno je zanimljiva bila činjenica da su male zmije imale neobične spolne hromosome. Kod ljudi muškarci imaju kombinaciju hromosoma XY, a žene XX. Kod gmazova mužjaci imaju kombinaciju ZZ, a ženke ZW. Međutim, svi mladunci boe imali su dosad neviđenu superžensku kombinaciju WW. To je dodatno potvrdilo činjenicu da su začeti bez seksa.
"Zapravo su mladunci poluklonovi svojih majki", rekao je Booth i dodao da su potomci naslijedili dvije kopije polovice majčinih hromosoma, među kojima i W hromosom.
Dosad su životinje sa dvostrukim W hromosomom bile stvarane samo složenim genetskim tehnikama u laboratorijima, a naučnici su smatrali da se u prirodi ne rađaju.
Boe su česti kućni ljubimci u Sjedinjenim Državama. Legu žive mladunce, a hrane se manjim sisavcima i pticama.
Na Marsu nepobitno ima vode!
Marsov rover Spirit, robotsko vozilo teško 185 kilograma koje je trebalo tri mjeseca provesti na Marsu, na koji je spušteno 4. januara 2004., poslalo je nove fotografije koje dokazuju da na Marsu nepobitno ima vode!
Naime, prvo je 2007. godine motor na jednom od šest točkova prestao raditi, pa je točak koji se nije okretao razgrnuo pijesak i na dubini od nekoliko centimetara ispod crvenkastoga tla u kolotragu otkrio bijelu praškastu kristalastu tvar siliku. Bio je to neporecivi dokaz o nekadašnjem postojanju vode na Marsu jer ta tvar nastaje hlapljenjem vode uz termalne izvore.
Zatim je lanjskoga maja robot zapeo u mekom tlu, što je također ispala "sretna" nezgoda. Rover koji je na Marsu težak samo trećinu svoje zemaljske težine, svojim je prednjim lijevim kotačem slomio tanku pokoricu iznad mekog rastresitoga tla. Točak se zakopao, a manevri kojim su ga htjeli isprva osloboditi učinili su da se u pijesku i prašini zakopalo svih šest točkova preko polovice visine samih točkova, navodi Net.
Zato su u januaru ove godine stručnjaci u laboratoriju JPL na Caltechu u Pasadeni, odakle planetarni naučnici rovere vode i tumače njihova otkrića, zaključili da će rover ostati na Marsu te da će ga dalje voditi kao nepokretni instrument. Pripremili su ga da preživi Marsovu zimu i sa prvim proljetnim suncem napuni baterije preko svojih solarnih ploča.
Najnovije slike oživjeloga Spirita pokazale su sad da se upravo na tom mjestu gdje je zaglibio, preko zime nešto dogodilo. Širokokutna kamera sa crno-bijelom slikom koja stručnjacima služi za orijentaciju dala je naslutiti, a druge kamere su pokazale da je slutnja utemeljena: tlo ispod njega je od Marsove jeseni do sadašnjega proljeća promijenilo strukturu. Slojevi ispod površinskog crvenkastog sloja ravnomjerno su se stanjili.
Stručnjaci pretpostavljaju da je u prašnom sloju pred zimu bilo dosta kristala sublimirane vlage, koja je s proljetnim suncem dijelom ishlapila u rijetku atmosferu, a dijelom se tekuća ocijedila u veću dubinu. Ti su gubici u načelu ravnomjerni u cijelom krajoliku oko rovera, pa su sve raspoložive kamere detaljno snimile roverov okoliš koji je, usput, prilično šarolik.
U rastresitu su tlu zamijećene da su i tvari koje se lako otapaju u vodi, kao željeznoga sulfata, na proljetnim snimkama također znatno stanjene.
Za razliku od Spirita, na drugoj strani Marsa rover Opportunity došao je na pola puta od svog maratona od 16 kilometara od dosad najvećega kratera Endeavoura. A Spirit, ako i ostane zaglibljen, također obećava još novih otkrića jer se neuništivi roveri pokazuju kao jako izdržljive naprave!
Otkrivena jedna od najbolje čuvanih tajni: Nakon 30 godina potvrđen posjet NLO-a
Strogo čuvana vojna tajna napokon je otkrivena. NLO koji je prije više od 30 godina viđen u blizini šume Rendlesham, nedaleko od Suffolka, više nije 'izmišljotina' i plod mašte lokalnih farmera. Dogodilo se to dan nakon Božića 1980. godine i do današnjeg dana to je bila jedna od najbolje čuvanih tajni vezanih uz slijetanje NLO-a na Zemlju.
Dokaz tome je i borova šuma koja je na nekih pet metara od tla bila prilično uništena, no ni to nije bilo dovoljno da u javnost procuri o čemu je riječ.
Zahvaljujući audiosnimkama američke vojske, koja je bila na terenu prije 30 godina i razgovarala s ljudima o NLO-u koji ih je posjetio, sada cijeli svijet može saznati što se točno dogodilo.
"Čuo sam vrlo čudne zvukove i viku seljaka koji su gonili stoku. Bili su vrlo užurbani i bučni", rekao je jedan od svjedoka.
"Tamo naprijed. Evo ga opet! Tamo naprijed. Što je to? Nekakvo čudno malo crveno svjetlo. Čini se kao da je nekih 800 metara ispred nas. Idi na čistinu kako bismo ga bolje vidjeli", čuje se na audiozapisu.
Nakon toga još se čulo: "Stoka je naglo utihnula. Mrtva je tišina."
A ubrzo nakon toga: "Nema sumnje, ono ispred nas je čudno pulsirajuće crveno svjetlo. Vidio sam i nešto žuto unutar toga. Čudno. Ide prema nama. Definitivno ide u našem smjeru, nema sumnje u to, ovo je jako čudno."
Možemo samo nagađati što se još događalo u šumi Rendlesham te čekati da se svih mogućih detalja dočepa neki poznati redatelj kako bi nam zorno prikazao spuštanje NLO-a na američko tlo i reakcije lokalnih farmera, piše net.
Žena u filmu Charlija Chaplina iz 1928. godine razgovara na mobitel
Jedan je veliki zaljubljenik u filmove Charlieja Chaplina još uvijek u šoku jer je u jednom od njih uočio ženu kako razgovara na mobitel. Budući da se radi o filmu iz 1928. godine, kada su i fiksni telefoni bili prava rijetkost, ne čudi što je neimenovani muškarac i sam zapanjen svojim otkrićem. Muškarac koji inače i sam snima filmove kaže...
... kako već godinu dana pregledava tu snimku i pokušava naći prihvatljivo objašnjenje. Na snimci se vidi kako žena prolazi i govori u predmet koji drži prislonjen na uho. Zaista izgleda kao danas sasvim uobičajen prizor nekoga ko čavrlja s prijateljem no uzevši u obzir da se radi o 1928. godini, nikome nije jasno o čemu se tu radi. Redatelj koji ju je uočio pokušao je naći neko objašnjenje, a jedino što je smislio je da je žena vremenska putnica, za što i sam kaže da je prilično smiješno, piše index.
Bolji odgovor nije mogla pronaći niti publika na festivalu kojoj je redatelj s odličnim okom za primjećivanje detalja pustio usporene snimke. "Stotine ljudi bilo je u publici i niko nije mogao pronaći logično objašnjenje. Jednostavno niko ne zna o čemu bi se tu moglo raditi", rekao je muškarac te pozvao sve da u komentarima na njegov video na YouTubeu pokušaju objasniti otkud ženi u 1928. godini mobilni telefon.
Nešto se čudno događa": NLO uznemirio Njujorčane
Misteriozna svjetla na nebu usred bijela dana privukla su pozornost brojnih Njujorčana koji su pokušali odgonetnuti što se nalazi na nebu iznad četvrti Chelsea. Hiljade ljudi na ulicama gledalo je prema na nebu, a zaustavili su se i brojni automobili kako bi što bolje vidjeli neobična svjetla na nebu. Telefoni policije i zračne kontrole bili su...
... pod opsadom uznemirenih ljudi, a iako su odmah pokrenuli istragu nisu otkrili o čemu se zapravo radi. Neobični objekt lebdio je na visini od nekih kilometar i pol iznad križanja 23. ulice i Osme avenije.
Joseph Torres koji je promatrao neobična svjetla na nebu rekao je: "Lebdi već neko vrijeme. Malo sam zbunjen. Kako to može biti nešto obično? Mislim da se nešto čudno događa", piše net.
Drugi svjedok Pete Bryant je rekao: "Prvo sam vidio pet ili šest svjetala ne nebu koja su se sjajila. Nema šanse da je to balon. Nešto se čudno događa jer se svjetlo na balonima ne reflektira na taj način".
Zanimljivo je kako zračna kontrola nije zabilježila ništa neobično na nebu iznad New Yorka, ali nisu ponudili niti bilo kakvo drugo objašnjenje. Tvrde da su dvaput provjerili ispravnost radara, ali na njima se u to vrijeme ništa nije vidjelo. Također tvrde da nisu dobili obavijest da bi se u tom vremenskom periodi i iznad tog dijela grada trebali nalaziti bilo kakvi meteorološki baloni
U predjelu Grdeličke klisure u Srbiji, nešto prije 20 sati čuo se snažan prasak, za koji se pretpostavlja da je izazvan preletom ili padom meteora u tom regionu.
Prasak je nastao nakon što je meteor probio zvučni zid, ali nije poznato da li je pao u tom području ili je samo preletio region, javlja RTS, a samu informaciju potvrdio je i Centar za obavještavanje u Leskovcu.
Srbijanska javna televizija takođe navodi da se i u Vranju čuo jak prasak.
Građani Niša su na nebu iznad grada vidjeli svjetlost "poput vatrometa", a lokalni Regionalni centar za Obavještavanje je zvanično potvrdio, nakon razmene informacija sa kolegama iz Vranja, da je riječ o meteoru koji je probio zvučni zid.
Izgrađen hotel za samo 6 dana
Dok se Kinezi i Amerikanci bore oko manipulacije valutama na summitu G20, američkim graditeljima je u oko upao nevjerovatan pothvat: ekipa u gradu Changsha na jugu Kine je u samo šest dana izgradila hotel od 15 spratova.
Strani mediji se već šale kako je lako moguće zamisliti stanare ulice u kojoj se nalazi hotel, koji su možda proveli sedam dana na godišnjem odmoru i odjednom tamo ugledali hotel, prenosi Index.
Graditeljska ekipa je zvučno i termalno izolirani hotel izgradila tako da može podnijeti potres jačine od devet stepeni, a za sve je koristila ranije priređene materijale. Drugim riječima, jedna ekipa je gradila dijelove hotela na drugom mjestu, a na građevinskom zemljištu se sve sastavljalo.
Uprkos stravičnom tempu rada, nije stradao niti jedan radnik, a zbog prethodno pripremljenog procesa, jako malo materijala se bacilo.
Crno zlato: Nafte će nestati 90 godina prije nego što nađemo zamjenu
Vrhunac proizvodnje nafte već je prošao, a tog važnog goriva nestat će čak 90 godina prije nego što pronađemo odgovarajuću zamjenu, pokazala su dva odvojena istraživanja.
Prema prvoj studiji, 2006. nećemo pamtiti samo po ratu u Iraku, nuklearnim prijetnjama Sjeverne Koreje i pokoljima u Darfuru, već i kao godinu koja je označila važnu prekretnicu sa dalekosežnim posljedicama po cijeli svijet.
Naime, Međunarodna agencija za energiju (IEA) u Beču objavila je u utorak da je proizvodnja crnog zlata najvjerovatnije dostigla vrhunac prije četiri godine te da nadalje slijedi samo stagnacija i pad.
Agencija u svom 25-godišnjem predviđanju World Energy Outlook 2010 procjenjuje da će se proizvodnja sirove nafte vjerovatno za duže vrijeme zadržati na nivou od 68 do 69 miliona barela dnevno. Prema tom scenariju, ona više nikada neće dostići vrhunac od 70 miliona barela iz 2006. godine.
U svojim ranijim izvještajima od prije samo nekoliko godina, IEA je predviđala da bi proizvodnja nafte mogla rasti još nekoliko decenija, međutim ovakve projekcije osujetio je porast cijena sirovine, pad investicija naftne industrije te uključivanje nekih država u projekat smanjenja emisija CO2.
Izvještaj ne podrazumijeva da će zbog toga u svijetu uskoro nastupiti nestašice goriva. Naprotiv, proizvodnja fosilnih goriva i dalje će postojano rasti vjerovatno do 2035. godine, međutim, sve popularniji će postajati tzv. prirodni plin.
"Vrijeme jeftinog goriva za nama je", izjavio je glavni ekonomist agencije Fatih Birol. "Ako glavni potrošači ne uspore potražnju, uskoro ćemo vidjeti rast cijena što nije dobra vijest za njihovu ekonomiju".
Jedna druga nova studija pokazala je da će, uz sadašnji razvoj i istraživanja, svijet ostati bez nafte čak 90 godina prije nego što se uhodaju odgovarajuće zamjenske tehnologije.
Izvještaj predstavljen u novom broju magazina Enviromental Science & Technology temelji se na ideji da dugoročni investitori najbolje predviđaju hoće li i kada će neka nova tehnologija uhvatiti korijena.
"Naši rezultati pokazuju da će proći dosta vremena prije nego što obnovljivi izvori energije postanu samoodrživi, barem kada je riječ o tržišnoj perspektivi", kaže autorica studije Debbie Niemeier iz University of California u Davisu.
Niemeier i njena kolegica dr. Nataliya Malyshkina kreirale su novi sistem analiza koji bi zakonodavcima trebao omogućiti realistične procjene ekološke održivosti i napretka na njenom ostvarenju. Ključni su elementi ove teorije tržišne kapitalizacije i dividende naftnih i alternativnih energetskih kompanija, piše Tportal.
Tim zato upozorava da trenutni planovi razvoja novih tehnologija nisu dovoljno ambiciozni te da bez snažnijih poticaja vlasti rješenja neće biti ostvarena na vrijeme.
Međunarodni astronomski savez: Planet na kome je moguć život ipak ne postoji?
Prošlog su mjeseca astronomi objavili otkriće prvog potencijalno naseljivoga planeta. Ali na sastanku Međunarodnog astronomskog saveza izražena je sumnja u njegovo postojanje.
Planet je nazvan Gliese 581g, a navodno orbitira oko zvijezde Gliesa 581. Smatralo se da je tri puta teži od Zemlje, što bi značilo da je stjenovit planet. Takvi ekstrasolarni planeti su pronalaženi i prije, ali jedinstvena osobina ovog planeta je ta da se nalazi u orbiti unutar nastanjive zone oko crvenog patuljka, područja u kome su temperature dovoljno visoke da voda ostane u tekućem stanju na površini planeta.
Astrobiolozi su bili oduševljeni objavom otkrića planeta, jer se tekuća voda smatra osnovom za nastanak i evoluciju života. Zapravo, NASA-in primarni cilj je "potraga za vodom" u potrazi za životom negdje drugo u galaktici.
Steven Vogt, jedan je od vodećih astronoma Lick-Carnegie Exoplanet pregleda neba i glavni autor rada objavljenog u magazinu Astrophysical Journal. U radu je objavio i otkriće "f" planeta, planeta 7 puta težeg od Zemlje sa orbitom od 433 dana oko zvijezde Gliese 581. Za planet "g" je izračunato da ima orbitalni period od samo 37 dana. Iako je to blizu zvijezdi po standardima našeg solarnog sistema, Gliese 581 nije toliko sjajna kao naše Sunce i njena je nastanjiva zona puno bliže njoj samoj. Zbog planetove blizine zvijezdi, astronomi su utvrdili da mora biti plimno blokiran, sa istom stranom planeta uvijek okrenutom ka zvijezdi. Ovo bi značilo da je strana planeta okrenuta zvijezdi mnogo toplija od vječno tamne strane, ali područje umjerene temperature bi trebalo postojati na graničnoj zoni između tamne i svijetle polovice.
Francesco Pepe, astronom koji radi na podatcima dobivenih pomoću HARPA u Geneva opservatoriju, izjavio je da njegov tim nije mogao potvrditi postojanje Gliese 581g na sastanku Međunarodnog astronomskog saveza održanog ove sedmice.
"Otkad je Mayor 2009. godine objavio otkriće najlakšeg planeta Gliese 581e, prikupili smo oko 60 dodatnih mjerenja pomoću HARPS instrumenta te tako sveukupno imamo 180 mjerenja prikupljenih tokom posmatranja koja su trajala 6.5 godina." dodao je Pepe. "Iz ovih podataka lako možemo iščitati postojanje planeta b, c, d i e." Ipak, rekao je da se dokazi postojanja planeta "g", petog planeta u sistemu čije su otkriće objavili Vogt i njegov tim, ne mogu vidjeti. "Razlog tome je što je, uprkos velikoj tačnosti instrumenta i mnogim mjerenjima, amplituda signala ovog potencijalnog petog planeta vrlo niska i, u osnovi, na nivou šuma."
Potencijalno nastanjiv planet "g" bi učinio sistem važnim mjestom za potragu za vanzemaljskim životom, ali još se mora dosta toga odraditi kako bi se ili potvrdilo ili osporilo postojanje tog planeta. "Rekao bih da je uočavanje bilo nejasno, pa čak i u originalnom Vogtovom radu – u radu su pažljivo birane riječi, nasuprot onoga što su neki mediji prenijeli." rekao je Ray Jayawardhana, astronom sa Univerziteta u Torontu, a prenosi Znanost.com.
LHC stvorio prve male velike praskove
Stručnjaci koji rade na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) danas su proslavili prve sudare iona olova u kojima se reproducira stanje svemira kakvo je vladalo neposredno nakon velikog praska.
Početak eksperimenta ALICE nakon sedam mjeseci uspješnih sudara visokoenergetskih protona, označava novu fazu u radu LHC-a.
"Jako smo uzbuđeni zbog ovog ostvarenja", rekao je dr. David Evans sa Univerziteta Birmingham. "U sudarima su stvoreni minijaturni veliki praskovi sa najvišim temperaturama i gustoćama ikada. Ovi se procesi odvijaju u sigurnom kontrolisanom okolišu u kome smo stvorili temperature koji prelaze deset triliona stepeni, dakle milion puta su više od onih u centru Sunca", rekao je dr. Evans.
"Na tako visokim temperaturama čak i protoni i neutroni od kojih se sastoje jezgre atoma otapaju se i stvaraju vruću juhu kvarkova i gluona poznatu kao kvark-gluonska plazma. Fizičari se nadaju da će proučavanjem te plazme saznati više o tzv. snažnoj sili, jednoj od tri fundamentalne sile prirode. Snažna sila nije zaslužna sam za održavanje jezgara atoma na okupu već i za 98 posto njihove mase. Veselim se proučavanju malenog dijela tvari koja je ispunjavala svemir milioniti djelić sekunde nakon velikog praska", objasnio je dr. Evans.
Detektor ALICE težak 10.000 tona posebno je dizajniran kako bi istraživao ekstremne uslove koji nastaju u sudarima iona olova. Ti sudari odvijaju se pri energijama od 2,76 TeV po nukleonskom paru što je 14 puta više od dosadašnjeg rekorda koji je držao Relativistic Hevy Ion Collider (RHC) u Brookhavenu u SAD-u, prenosi Tportal.
Stabilni sudari postignuti su jutros u 11:20 h, a nedugo nakon toga detektori su već rekonstruisali putanje hiljadu čestica koje su u njima nastale. Trenutan razvoj događaja u eksperimentima ALICE i CMS sada se može pratiti na posebnim stranicama.
NASA snimila komet iz velike blizine
U sklopu misije EPOXI, NASA-ina sonda Deep Impact uspjela se približiti kometu na svega 700 kilometara i napraviti dosad neviđeno kvalitetne fotografije.
Sonda Deep Impact proletjela je u četvrtak kraj kometa Hartley 2 i snimila visokokvalitetne fotografije tog svemirskog tijela. Kako pišu hrvatski mediji ovo je već drugi komet koji je posjetila sonda Deep Impact, a sveukupno peti put da NASA iz velike blizine posjećuje neki komet, ali ni jedna sonda nikad nije došla ovako blizu tom tipu svemirskog tijela.
"Lijepo je vidjeti Hartley 2 iz ovakve blizine", izjavio je Tim Larson, voditelj projekta EPOXI pri NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju.
NLO opet projurio iznad Velike Britanije
Voditelji službe zračne kontrole u Velikoj Britaniji imali su pravu uzbunu kada je u razdoblju od juna do septembra na četiri različite lokacije uočen NLO koji leti prilično velikom brzinom.
Zbog velike brzine NLO-a i niskog leta odmah je odbačena mogućnost kako se radi o letjelici koju je napravila ljudska ruka, prenosi Net.hr.
Od sva četiri slučaja NLO se najbolje vidio na području aerodroma Newquay nedaleko Cornwalla, a nekoliko svjedoka letjelicu je opisalo kao "zaobljenu i narančastu". Uz to je, kažu, bila potpuno tiha kada je proletjela nedaleko svjedoka koji su je pokušali snimiti videokamerom.
"Supruga i ja vidjeli smo na nebu nešto nalik svjetlećem kineskom balonu žarko narančaste boje, ali pošto se kretalo jako, jako brzo odbacili smo tu mogućnost. Obzirom da je letjelica bila tiha odbacio sam i mogućnost da je riječ o nekoj vrsti aviona", rekao je svjedok.
Ono što posebno zbunjuje je podatak kako u 21.30 sati kada je NLO projurio nedaleko od aerodroma nije bilo nikakvih letova aviona pa je mogućnost kako je riječ o avionu – odbačena.
"Nažalost snimka je prilično mutna jer su zbog magle uslovi za snimanje bili teški i zbog toga je gotovo nemoguće sa sigurnošću reći o čemu se radi", rekla je svjedokinja koja je, kao i suprug, željela ostati anonimna.
Naučna fantastika: Hologramski prenos uskoro stvarnost
Ideja o slanju hologramskih poruka, pokretnih trodimenzionalnih prezentacija osobe na bilo kojoj lokaciji, uključujući i svemir, dugo je bila u domenu naučne fantastike – dosad. Američki naučnici sada tvrde da se ova fantazija veoma približila stvarnosti, piše BBC.
Tim Univerziteta u Arizoni tvrdi da je izumio sistem koji može da prikaže hologramsku sliku na drugom mjestu i da je prati u približno stvarnom vremenu.
Tim je istakao da razvoj njihovog izuma ima veliki potencijal. "Predviđamo mnogo njegovih primjena, na primjer u proizvodnji", rekao je professor Nasser Peyghambarian sa Fakulteta optičkih nauka u Arizoni.
"Proizvođači automobile ili aviona mogli bi da gledaju holograme i dizajniraju svoje sisteme u stvarnom vremenu. Oni bi mogli da gledaju 3D modele i prave promjene u toku sa njima", rekao je on.
"Zamislite veoma komplikovanu hiruršku procedure – sa ovim sistemom hirurzi širom svijeta bi mogli da učestvuju u tome. Oni bi mogli da gledaju čitav proces u stvarnom vremenu, u 3D, i da pomognu", naveo je Peyghambarian.
Šta nas čeka: Novi kalkulator za predviđanje kataklizmi
Želite znati šta će se dogoditi ako veliki asteroid udari u vaš grad ili u more? Iskušajte obnovljeni program koji su stvorili stručnjaci sa Purdue Universityja i Imperial Collegea u Londonu.
U tabele stranice Impact: Earth! upišite podatke o zamišljenom tijelu kao što su obim i gustoća, a kalkulator će procijeniti razmjere razaranja - snagu eksplozije, termalnog zračenja, zračnog udara i potresa te veličinu kratera koji će ono stvoriti. Takođe će vam reći koliko daleko trebate pobjeći da biste preživjeli posljedice udara – da vas ne zatrpa izbačeni materijal ili ne progutaju požari.
Izvorni program bio je veliki hit kada je prvi put objavljen 2004. godine, a njime su se koristili i laici i stručnjaci. Mnoge organizacije postavljale su linkove na kalkulator kao na obrazovno oruđe.
Novi program računa neke dodatne efekte poput visine valova tsunamija u slučaju udara asteroida u okean, ali što je najvažnije, vizuelni detalji su daleko bogatiji, a sučelje je dosta lakše za rukovanje.
"Sobzirom da su naše spoznaje napredovale, morali smo unaprijediti i program", objasnio je dr. Gareth Collins sa Imperial Collegea.
"Jedan od najvažnijih dodataka je visina valova tsunamija na određenoj udaljenosti od udara. To je bio jedan od popularnijih zahtjeva, međutim, u prvu verziju nismo ga postavili jer jednostavno nije bilo slaganja o stvarnim efektima te pojave. Od tada su provedena neka kvalitetna istraživanja tako da sada bolje razumijemo problem".
Svake godine u prosjeku u Zemljinu atmosferu uleti tijelo veličine automobila i napravi vatreni spektakl na nebu. Jednom u 2000 godina u nju udari objekt veličine fudbalskog igrališta i uzrokuje značajna razaranja, a svakih nekoliko miliona godina udari tijelo od nekoliko kilometara koje izazove globalne posljedice.
"Stranica je namijenjena širokoj publici jer je udar nezaobilazan aspekt života na Zemlji tako da bi trebao zanimati sve njene stanovnike", ističe prof. Jay Melosh, prenosi Tportal. "U prošlosti je bilo velikih udara, a očekujemo da će ih biti i u budućnosti. Ova stranica pokazuje šta će biti ako se to dogodi".
Čudo genetike: Zmija bezgrešno začela dva legla superženki
Ženka jedne boe u SAD-u izlegla je 22 male zmije bez spolnog odnosa sA mužjakom, ali i bez pomoći naučnika. Da stvar bude zanimljivija, genetski ustroj legla razlikuje se od svih ranije zabilježenih među kičmenjacima.
"Bezgrešna začeća" nisu rijetkost među životinjama. Mnogi bezkičmenjaci poput kukaca mogu se bespolno razmnožavati. Proces se odvija svojevrsnim samokloniranjem u kome nastaju genetski identični potomci. Međutim, bespolno razmnožavanje zabilježeno je kod manje od 0,1 posto vrsta kičmenjaka.
Naučnici su 2006. otkrili da su dvije ženke komodo zmaja (Varanus komodoensis) izlegle jaja koja nisu bila oplođena spermom. Taj proces poznat je kao partenogeneza. Godine 2007. utvrđeno je da se i morski psi mlatovi (Sphyrna tiburo) mogu razmnožavati bez seksa. Ali uz rijetke izuzetke kičmenjaci se uglavnom razmnožavaju spolno. Naime, miješanje genetskog materijala majke i oca povećava gensku raznovrsnost i time mogućnost prilagođavanja promjenama u okolišu ili novim bolestima.
Američki tim naučnika sada je prvi put otkrio da se i boe mogu bespolno razmnožavati.
"Iako je partenogeneza zabilježena kod nekih vrsta zmija, naše je otkriće jedinstveno zbog nekoliko razloga", rekao je za BBC dr. Warren Booth sa North Carolina State Universityja u Raleighu.
"Ženka boe nije donijela na svijet mladunce bez seksa samo jednom već čak dva puta iako je u nastambi bila u društvu mužjaka. Usto, svi potomci su ženke sa polovicom majčinog genetskog materijala".
Iako je zmija u nastambi 2007. boravila sa četirima mužjacima, na svijet je donijela mladunce koji su stručnjacima bili sumnjivi. Svi su bili ženke i imali su rijetku recesivnu karamel boju koja se obično prenosi preko ženske linije.
Dr. Booth i njegov tim proveli su više testiranja i otkrili zapanjujuće rezultate, piše Tportal.
Ispitivanje DNA pokazalo je da potomstvo nema sličnosti ni sa jednim od mužjaka. Ali posebno je zanimljiva bila činjenica da su male zmije imale neobične spolne hromosome. Kod ljudi muškarci imaju kombinaciju hromosoma XY, a žene XX. Kod gmazova mužjaci imaju kombinaciju ZZ, a ženke ZW. Međutim, svi mladunci boe imali su dosad neviđenu superžensku kombinaciju WW. To je dodatno potvrdilo činjenicu da su začeti bez seksa.
"Zapravo su mladunci poluklonovi svojih majki", rekao je Booth i dodao da su potomci naslijedili dvije kopije polovice majčinih hromosoma, među kojima i W hromosom.
Dosad su životinje sa dvostrukim W hromosomom bile stvarane samo složenim genetskim tehnikama u laboratorijima, a naučnici su smatrali da se u prirodi ne rađaju.
Boe su česti kućni ljubimci u Sjedinjenim Državama. Legu žive mladunce, a hrane se manjim sisavcima i pticama.
Na Marsu nepobitno ima vode!
Marsov rover Spirit, robotsko vozilo teško 185 kilograma koje je trebalo tri mjeseca provesti na Marsu, na koji je spušteno 4. januara 2004., poslalo je nove fotografije koje dokazuju da na Marsu nepobitno ima vode!
Naime, prvo je 2007. godine motor na jednom od šest točkova prestao raditi, pa je točak koji se nije okretao razgrnuo pijesak i na dubini od nekoliko centimetara ispod crvenkastoga tla u kolotragu otkrio bijelu praškastu kristalastu tvar siliku. Bio je to neporecivi dokaz o nekadašnjem postojanju vode na Marsu jer ta tvar nastaje hlapljenjem vode uz termalne izvore.
Zatim je lanjskoga maja robot zapeo u mekom tlu, što je također ispala "sretna" nezgoda. Rover koji je na Marsu težak samo trećinu svoje zemaljske težine, svojim je prednjim lijevim kotačem slomio tanku pokoricu iznad mekog rastresitoga tla. Točak se zakopao, a manevri kojim su ga htjeli isprva osloboditi učinili su da se u pijesku i prašini zakopalo svih šest točkova preko polovice visine samih točkova, navodi Net.
Zato su u januaru ove godine stručnjaci u laboratoriju JPL na Caltechu u Pasadeni, odakle planetarni naučnici rovere vode i tumače njihova otkrića, zaključili da će rover ostati na Marsu te da će ga dalje voditi kao nepokretni instrument. Pripremili su ga da preživi Marsovu zimu i sa prvim proljetnim suncem napuni baterije preko svojih solarnih ploča.
Najnovije slike oživjeloga Spirita pokazale su sad da se upravo na tom mjestu gdje je zaglibio, preko zime nešto dogodilo. Širokokutna kamera sa crno-bijelom slikom koja stručnjacima služi za orijentaciju dala je naslutiti, a druge kamere su pokazale da je slutnja utemeljena: tlo ispod njega je od Marsove jeseni do sadašnjega proljeća promijenilo strukturu. Slojevi ispod površinskog crvenkastog sloja ravnomjerno su se stanjili.
Stručnjaci pretpostavljaju da je u prašnom sloju pred zimu bilo dosta kristala sublimirane vlage, koja je s proljetnim suncem dijelom ishlapila u rijetku atmosferu, a dijelom se tekuća ocijedila u veću dubinu. Ti su gubici u načelu ravnomjerni u cijelom krajoliku oko rovera, pa su sve raspoložive kamere detaljno snimile roverov okoliš koji je, usput, prilično šarolik.
U rastresitu su tlu zamijećene da su i tvari koje se lako otapaju u vodi, kao željeznoga sulfata, na proljetnim snimkama također znatno stanjene.
Za razliku od Spirita, na drugoj strani Marsa rover Opportunity došao je na pola puta od svog maratona od 16 kilometara od dosad najvećega kratera Endeavoura. A Spirit, ako i ostane zaglibljen, također obećava još novih otkrića jer se neuništivi roveri pokazuju kao jako izdržljive naprave!
Otkrivena jedna od najbolje čuvanih tajni: Nakon 30 godina potvrđen posjet NLO-a
Strogo čuvana vojna tajna napokon je otkrivena. NLO koji je prije više od 30 godina viđen u blizini šume Rendlesham, nedaleko od Suffolka, više nije 'izmišljotina' i plod mašte lokalnih farmera. Dogodilo se to dan nakon Božića 1980. godine i do današnjeg dana to je bila jedna od najbolje čuvanih tajni vezanih uz slijetanje NLO-a na Zemlju.
Dokaz tome je i borova šuma koja je na nekih pet metara od tla bila prilično uništena, no ni to nije bilo dovoljno da u javnost procuri o čemu je riječ.
Zahvaljujući audiosnimkama američke vojske, koja je bila na terenu prije 30 godina i razgovarala s ljudima o NLO-u koji ih je posjetio, sada cijeli svijet može saznati što se točno dogodilo.
"Čuo sam vrlo čudne zvukove i viku seljaka koji su gonili stoku. Bili su vrlo užurbani i bučni", rekao je jedan od svjedoka.
"Tamo naprijed. Evo ga opet! Tamo naprijed. Što je to? Nekakvo čudno malo crveno svjetlo. Čini se kao da je nekih 800 metara ispred nas. Idi na čistinu kako bismo ga bolje vidjeli", čuje se na audiozapisu.
Nakon toga još se čulo: "Stoka je naglo utihnula. Mrtva je tišina."
A ubrzo nakon toga: "Nema sumnje, ono ispred nas je čudno pulsirajuće crveno svjetlo. Vidio sam i nešto žuto unutar toga. Čudno. Ide prema nama. Definitivno ide u našem smjeru, nema sumnje u to, ovo je jako čudno."
Možemo samo nagađati što se još događalo u šumi Rendlesham te čekati da se svih mogućih detalja dočepa neki poznati redatelj kako bi nam zorno prikazao spuštanje NLO-a na američko tlo i reakcije lokalnih farmera, piše net.
Žena u filmu Charlija Chaplina iz 1928. godine razgovara na mobitel
Jedan je veliki zaljubljenik u filmove Charlieja Chaplina još uvijek u šoku jer je u jednom od njih uočio ženu kako razgovara na mobitel. Budući da se radi o filmu iz 1928. godine, kada su i fiksni telefoni bili prava rijetkost, ne čudi što je neimenovani muškarac i sam zapanjen svojim otkrićem. Muškarac koji inače i sam snima filmove kaže...
... kako već godinu dana pregledava tu snimku i pokušava naći prihvatljivo objašnjenje. Na snimci se vidi kako žena prolazi i govori u predmet koji drži prislonjen na uho. Zaista izgleda kao danas sasvim uobičajen prizor nekoga ko čavrlja s prijateljem no uzevši u obzir da se radi o 1928. godini, nikome nije jasno o čemu se tu radi. Redatelj koji ju je uočio pokušao je naći neko objašnjenje, a jedino što je smislio je da je žena vremenska putnica, za što i sam kaže da je prilično smiješno, piše index.
Bolji odgovor nije mogla pronaći niti publika na festivalu kojoj je redatelj s odličnim okom za primjećivanje detalja pustio usporene snimke. "Stotine ljudi bilo je u publici i niko nije mogao pronaći logično objašnjenje. Jednostavno niko ne zna o čemu bi se tu moglo raditi", rekao je muškarac te pozvao sve da u komentarima na njegov video na YouTubeu pokušaju objasniti otkud ženi u 1928. godini mobilni telefon.
Nešto se čudno događa": NLO uznemirio Njujorčane
Misteriozna svjetla na nebu usred bijela dana privukla su pozornost brojnih Njujorčana koji su pokušali odgonetnuti što se nalazi na nebu iznad četvrti Chelsea. Hiljade ljudi na ulicama gledalo je prema na nebu, a zaustavili su se i brojni automobili kako bi što bolje vidjeli neobična svjetla na nebu. Telefoni policije i zračne kontrole bili su...
... pod opsadom uznemirenih ljudi, a iako su odmah pokrenuli istragu nisu otkrili o čemu se zapravo radi. Neobični objekt lebdio je na visini od nekih kilometar i pol iznad križanja 23. ulice i Osme avenije.
Joseph Torres koji je promatrao neobična svjetla na nebu rekao je: "Lebdi već neko vrijeme. Malo sam zbunjen. Kako to može biti nešto obično? Mislim da se nešto čudno događa", piše net.
Drugi svjedok Pete Bryant je rekao: "Prvo sam vidio pet ili šest svjetala ne nebu koja su se sjajila. Nema šanse da je to balon. Nešto se čudno događa jer se svjetlo na balonima ne reflektira na taj način".
Zanimljivo je kako zračna kontrola nije zabilježila ništa neobično na nebu iznad New Yorka, ali nisu ponudili niti bilo kakvo drugo objašnjenje. Tvrde da su dvaput provjerili ispravnost radara, ali na njima se u to vrijeme ništa nije vidjelo. Također tvrde da nisu dobili obavijest da bi se u tom vremenskom periodi i iznad tog dijela grada trebali nalaziti bilo kakvi meteorološki baloni
6. stu 2010.
SF PRIČA
Edmond Hamilton: MRTVA PLANETA
U prvi mah se činilo da taj mali svet nije toliko odbojan. Izgledao je mračan, sleđen i beživotan, ali nije bilo nikakvog nagoveštaja šta se krije na njemu. Jedino pitanje koje nas je tada interesovalo bilo je da li ćemo umreti kad naš osakaćeni brod tresne o njega.
Tarn je sedeo za komandnim pultom. Sva trojica smo navukli naša astronautska odela, u nadi da će nas spasti ako udar bude gadan. U glomaznim metalnim odelima izgledali smo kao tri smešna, debela robota, kao tri metalna globusa sa pripojenim mehaničkim rukama i nogama.
"Samo da nam se to ovde nije desilo!" čuo se Drilov potišteni glas iz interfona. "Ovde, u najpustošnijem i najnepoznatijem delu čitave galaksije!"
"Sreća je, što smo se našli na domaku jednog zvezdanog sistema kad su nas generatori izneverili", promrmljao sam.
"Sreća, Orok?" ponovi Dril sa gorčinom. "Sreća što ćemo odložiti naš kraj za nekoliko dana agonije? To je sve čemu možemo da se nadamo na onome."
Sistem koji se video delovao je obeshrabrujuće havarisanim istraživačima zvezda. Ovde, u tankom regionu na samoj ivici galaksije, on se koncentrisao oko jednog sunca, koje je bilo tamnocrvene boje, staro, umiruće.
Šest svetova okretalo se oko tinjajuće zvezde. Padali smo prema najunutrašnjijoj od šest planeta, računajući da je i mogućnost života na njoj najveća. Ali sada smo jasno videli da tu ne može postojati nikakav život. Bila je to jedna kugla bez vazdušnog omotača, obložena večnim snegom i ledom.
Ostalih pet planeta ulivalo je još manju nadu. Ali mi sada i tako nismo više mogli da menjamo kurs. Bilo je samo pitanje da li će dva prenapregnuta generatora, koja su još funkcionisala, biti kadra da proizvedu dovoljno energije za usporavanje brzine spuštanja i tako nas spasu od totalne propasti.
Smrt je bila blizu, i mi smo to znali, ali smo ipak ostali pribrani. Ne zato što smo bili heroji. Ali pripadali smo Zvezdanoj službi, a otkako Zvezdana služba stiče svoju slavu, njeni članovi uvek stoje u senci smrti i vremenom se naviknu na nju.
Mnogi iz Zvezdane službe umrli su izvršavajući ogromni beskonačni zadatak kartografisanja galaksije. Od malih istraživačkih brodova kao što je naš, koji su odlazili da prave mape perifernih, zabačenih zvezda, samo se dve trećine ili čak i manje vraćalo natrag. Ostali su stradali u nesrećama - nesrećama poput ove koja je zadesila nas kada smo preopteretili naše generatore u pokušaju da se što brže izvučemo iz jedne mase međuzvezdanih otpadaka.
Do nas je dopro Tarnov mirni glas:
"Uskoro ćemo stići do nje. Pokušaću da se spustim na rep, ali šanse su male. Bolje da se privežete."
Koristeći nespretno metalne ruke naših odela, privezali smo se za elastične stolice-amortizere, koje će nam možda pružiti šansu da preživimo.
Dril je zurio u sve veći beli globus ispod nas.
"Izgleda da je na nekim mestima dubok sneg. Tamo bi bilo malo mekše."
"Da", uzvrati Tarn mirno. "Ali naš brod bi ostao pokopan u tom snegu. Na ledu će moći da se vidi čak i ako bude razbijen. Kad dođe drugi brod, oni će nas pronaći i naše mape neće biti izgubljene."
Njegove reči za trenutak su me ispunile tolikim ponosom na Zvezdanu službu da sam gotovo sa prezirom gledao u oči opasnosti koja se ustremila na nas.
Upravo ta čudesna srčanost učinila je od Službe ono što je bila i omogućila našoj rasi da iz svog malog sveta prodre u najudaljenije kutke galaksije. Pojedini istraživači mogli su da umru, ali pobedonosni pohod Službe na svemir i dalje će se nastaviti.
"Evo, tu smo", promrmlja Dril, zureći napred.
Sleđena bela površina puste planete jurila nam je u susret košmarnom brzinom. Napregnuto sam čekao da Tarn stupi u akciju.
On je odlagao do poslednjeg trenutka. Onda je povukao ručicu pogona, i dva preostala generatora proradiše uz moćnu tutnjavu.
Nisu mogli da izdrže tu preopterećenost duže od nekoliko trenutaka pre nego što su se i sami ugasili. Ali to je bilo dovoljno Tarnu da izokrene padajući brod i iskoristi izduvne vibracije kao kočnicu.
Prizemljenje na rep više je stvar sreće nego umešnosti. Razum nije u stanju da proceni beskrajno male razlike koje znače spasenje ili smrt. Upotrebite malčice prejaku potisnu silu, i naći ćete se odbačeni daleko od vašeg cilja. Upotrebite malčice preslabu - i razbiće se u paramparčad.
Tarn je imao sreće. Ili možda to i nije bila toliko sreća, koliko pilotski instinkt. U svakom slučaju, sve je za čas bilo završeno. Brod je padao, generatori su cvileli, usledio je snažan, tresak, a zatim tišina.
Brod je porebarke ležao na ledu. Njegov zadnji deo bio je zgnječen i na jednom mestu provaljen, tako da je vazduh izvetrio iz njega, mada to nama u našim odelima nije smetalo. Sem toga, kao što se moglo i očekivati, poslednja dva generatora bila su istrošena od prevelike napregnutosti pri ublažavanju našeg pada.
"Uspeli smo!" Dril poskoči iz očajanja u nadu. "Uopšte nisam verovao da imamo realnu šansu. Tarne, ti si as svih pilota."
Ali Tarn kao da je i sam odboljevao reakciju od napetosti. Oslobodio se spona kao što smo to i mi učinili i ustao - glomazna prilika u svom loptastom odelu - a onda se zagledao kroz okrugle kvarcne prozore.
"Izvukli smo žive glave za trenutak", promrmljao je. "Ali u gadnom smo škripcu."
Istinitost te tvrdnje usecala nam se u svest dok smo gledali napolje zajedno s njim. Mala planeta na ivici galaksije bila je jedna od najpustošnijih koje sam ikada video. Nije bilo ničega sem leda i tame i hladnoće.
Led se prostirao u svim pravcima, talasasta bela ravnica. Nije bilo vazduha - duboki nanosi snega koje smo videli bez sumnje su predstavljali sleđeni vazduh. Iznad zamrznute ravnice nadnosilo se tamno nebo, čije su dve trećine bile crna praznina. Na nižoj trećini bleštalo je veliko jato galaktičkih zvezda, čija je granična predstraža bio ovaj sistem.
"Naši generatori su ispražnjeni, a nemamo dovoljno pogonske legure da namotamo nove kalemove na njih", reče Tarn, pokazujući rukom. "Mali radio-odašiljač ne bi mogao da savlada ni deseti deo razdaljine do naše kuće. A i rezerve vazduha brzo će se istrošiti."
"Naša jedina šansa", produži on odlučno, "jeste da na ovoj planeti pronađemo dovoljno tantala i terbijuma i ostalih metala koji su nam potrebni, pa da onda napravimo pogonsku leguru i namotamo nove kalemove. Drile, donesi radio-sondu."
Radio-sonda je bila instrument koji smo tokom naših kartografisanja zvezda koristili za istraživanje resursa metala na nepoznatim planetama. Ova sjajna sprava, koja je radila na principu projektovanja širokih snopova vibracija, mogla je da odredi ne samo prisustvo bilo kog željenog elementa, već i njegovu tačnu poziciju.
Dril je izvadio kompaktni instrument i podesio njegove frekvencije na pet-šest retkih metala koji su nam bili potrebni. Onda smo sačekali dok je on usmeravao cevi projektora duž njihovih kvadranata, pažljivo motreći na skazaljke.
"Imamo neverovatnu sreću!" uzviknuo je najzad. "Sonda pokazuje prisustvo terbijuma, tantala i ostalih potrebnih metala u znatnim količinama. Nalaze se odmah ispod leda, i to nedaleko odavde!"
"Zvuči gotovo suviše lepo da bi bilo istinito", rekoh začuđeno. "Ti metali se nikada ne nalaze svi zajedno."
Tarn je brzo načinio plan.
"Napravićemo grube sanke, na kojima ćemo moći da vučemo pomoćni agregat i veliki laserski rezač za rasecanje leda. Sem toga, moraćemo da uzmemo kablove i čekrk za dizalicu."
Uskoro smo sve to pripremili i krenuli preko leda vukući naše improvizovane sanke i pozamašan teret opreme na njima.
Sleđeni svet, koji se prostirao ispod neba zagledanog u prazninu vangalaktičkog prostora, delovao je deprimirajuće. I ranije smo sretali čudne svetove, ali ovaj je bio najturobniji od svih na koje smo ikada kročili.
Ono zvezdano jato koje je sačinjavalo našu galaksiju potonulo je iza horizonta, tako da je sada postalo još mračnije. Naše kriptonske lampe prosecale su belu stazu kroz sumornu tamu dok smo s naporom napredovali, jer su se metalna stopala naših teških odela klizala po ledu.
Dril je često zastajao da izvrši nove provere sa radio-sondom. Najzad, posle nekoliko časova napornog napredovanja, on diže pogled sa instrumenta i dade brz znak.
"Ovde je pozicija", izjavi on. "Naslage metala koji su nam potrebni leže stotinak stopa ispod nas."
Nije izgledalo ohrabrujuće. Stajali smo na jednom niskom brežuljku od leda, a to nije bila vrsta topografije gde bi se moglo očekivati da ćete naići na naslage tih metala.
Ali nismo se upuštali u raspravu o Drilovom nalazištu. Svukli smo sa sanki pomoćni agregat, stavili u pokret njegovu malu atomsku turbinu i utakli sprovodnike u veliki laserski projektor, koji smo skinuli sa pramca našeg broda.
Tarn je baratao laserom veštinom jednog eksperta. Ubrzo je ovaj prosekao jedan šaht promera deset stopa u tvrdom ledu. Probio se do dubine od stotinu stopa kao nož kroz sir, a onda je odjednom odskočio, sipajući varnice i plamen. Tarn brzo isključi struju.
"Izgleda da smo stigli do stene koja sadrži metale", rekao je.
Drilov glas odavao je zbunjenost.
"Prema očitavanju sonde, naslage metala trebalo bi da se nalaze sedamdeset ili osamdeset stopa dublje."
"Sići ćemo dole i videti", izjavi Tarn. "Pomozite mi da namestim čekrk."
Poneli smo sa sobom teške grede i ubrzo napravili od njih masivni tronožac iznad šahta. Jaki kablovi prolazili su kroz koloture koji su visili sa tog tronošca i slobodnim krajem bili pričvršćeni za veliku metalnu kofu u kojoj je trebalo da se spuštamo, izvlačeći polako kabl kroz kolotur.
U stvari, trebalo je da se samo dvojica od nas spuste dole. Međutim, ispostavilo se da niko ne želi da čeka sam gore na mračnom ledu, a isto tako nijedan od nas nije želeo da se sam spusti u šaht. I tako smo se sva trojica ugurala u veliku kofu.
"Ponašamo se kao deca, a ne kao prekaljeni istraživači zvezda", zagunđa Tarn. "Napraviću za naše psihologe pribelešku o štetnim posledicama koje izazivaju ovi svetovi na ivici galaksije."
"Jeste li poneli vaše blastere?" upita Dril iznenada.
Imali smo ih, sva trojica. U stvari, nismo ni znali zašto. Neka mračna strepnja navela nas je da se naoružamo, mada nije bilo logične potrebe za tim.
"Krenimo", reče Tarn. "Orok, prihvati kabl i pomozi mi da ga izvlačim."
Postupio sam po njegovom uputstvu i tako smo počeli da se spuštamo niz šaht u ledu. Jedina svetlost bila je kriptonska lampa čije je zrake Dril usmerio naniže.
Spustili smo se stotinu stopa, a onda sva trojica uzviknuli od iznenađenja. Jer, sada smo mogli da vidimo kakve je vrste bila prepreka na koju je naišao naš laser. Ovde, pod ledom, nalazio se debeli sloj prozirnog metala i laserski zraci progoreli su kroz njega svoj put.
Ispod progorele rupe u tom metalnom sloju nalazilo se - ništa. Samo prazan prostor, nekakva ogromna šupljina tu ispod leda.
Tarnov glas je podrhtavao od uzbuđenja.
"Već sam počeo sumnjati da je u pitanju ovako nešto. Pogledajte tamo dole! Kriptonski zraci, usmereni u prazninu ispod nas, otkrili su prizor koji nas je zapanjio.
Ovde, ispod leda, nalazio se jedan grad. Bila je to velika metropola belih kamenih zdanja nejasno osvetljenih našom malom lampom. A čitav taj grad bio je zaštićen ogromnom kupolom od prozirnog metala, koja je odolevala teretu leda što se vekovima gomilao na njoj.
Naš laser je rasekao led a zatim i samu kupolu", govorio je Tarn uzbuđeno. "Ovaj mrtvi grad možda već stolećima leži skriven ovde."
Mrtvi grad? Da, bio je mrtav. Nismo mogli da uočimo nikakav trag života na mutnim ulicama dok smo se spuštali prema njemu.
Bele avenije, nejasne fasade, galerije i šiljasti tornjevi metropole bili su ćutljivi i prazni. Ovde nije bilo vazduha. Nije moglo da bude ni stanovnika.
Naša kofa tresnula je dole o ulicu. Pričvrstili smo kablove, ispentrali se napolje i tako stajali, tupo se osvrćući oko sebe. Onda smo istovremeno uzviknuli od iznenađenja.
Dešavala se jedna neverovatna stvar. Oko nas počela je da se rađa svetlost. Najpre polako, kao prvi rumeni sjaj zore, a onda prerastajući u meki sjaj koji je okupao čitav golemi grad.
"Grad nije mrtav!" uzviknu Dril. "Ta svetlost..."
"Automatski releji mogli su da aktiviraju svetlost", reče Tarn. "Taj narod imao je veliku nauku, dovoljno veliku za tako nešto."
"Meni se to ne sviđa", promrmlja Dril. "Imam osećaj da je ovo mesto ukleto."
I ja sam imao taj isti osećaj. Obično nisam podložan tuđinskim uticajima. Ako ste podložni, Zvezdana služba vas ne prima u svoje redove. Ali neka mračna, teška slutnja, za kakvu nikada ranije nisam znao, sada je pritiskala moj duh. Duboko u mojoj svesti komešala se mutna spoznaja da užas obitava u ovom nemom gradu ispod leda.
"Došli smo ovamo po metal, i uzećemo ga", reče Tarn odlučnim glasom. "Svetlost nam neće naškoditi, samo će nam pomoći."
Dril je namestio radio-sondu i počeo pažljivo da prati skazaljke. One su jasno pokazivale da se naslage metala koji su nam bili potrebni nalaze negde na pola puta kroz grad ispred nas.
Tamo se uzdizala jedna impozantna građevina - ogromno zdanje čija je kupola gotovo dodirivala svod. Odlučili smo da nam ono bude cilj i krenuli.
Metalni đonovi naših astronautskih odela odzvanjali su po glatkom pločniku. Mora da smo predstavljali čudan prizor nas trojica u grotesknim metalnim oklopima dok smo nezgrapno koračali kroz sablasno osvetljenu metropolu tišine i smrti.
"Ovaj grad je zbilja star", reče Tarn dubokim glasom. "Jeste li primetili da zgrade imaju krovove? To znači da su starije nego što..."
"Tarn! Orok!" viknu Dril iznenada, hitro se okrenuvši i posegavši za svojim laserskim pištoljem.
Istog časa i sami smo ugledali čudovište. Jurilo je prema nama iz jedne sporedne ulice, koju smo upravo prošli.
Ne znam kako da ga opišem. Nije ličilo ni na kakav normalan oblik života. Bila je to nekakva kovitlava nakaza od crnog mesa koja se protejskom brzinom menjala iz jednog odvratnog oblika u drugi dok je plovila prema nama.
Strava i mržnja koje su nas zahvatile nisu bile potrebne da nam kažu da je to stvorenje neprijateljski nastrojeno. Istovremeno smo opalili iz naših blastera.
Stvorenje je ustuknulo sa neverovatnom brzinom i munjevitim pokretom iščezlo između dve zgrade. Potrčali smo napred. Ali ono se izgubilo.
"Tako mi svih đavola kosmosa!" opsova Dril, očigledno duboko potresen. "Šta je to bilo?"
I Tarn je izgledao zapanjen kao i nas dvojica.
"Ne znam. Bilo je živo, videli ste. A njegov brzi uzmak kad smo opalili odaje inteligenciju i moć odlučivanja."
"Običan život ne bi mogao da egzistira u ovom hladnom vakuumu", rekoh.
"Verovatno ima i drugih oblika života sem onih koje mi znamo", promrmlja Tarn. "Ipak, takva stvorenja sigurno ne bi sagradila grad kao što je ovaj..."
"Eno još jednog!" prekidoh ga, uspaničeno pokazujući rukom.
Drugo od crnih čudovišta približavalo se kao neki ogroman, košmaran crv. Ali još dok smo podizali naše pištolje, ono se hitro izgubilo.
"Moramo produžiti napred", izjavi Tarn, mada je i njegov glas bio pomalo nesiguran. "Metali koji su nam potrebni nalaze se u onoj velikoj kuli ili negde blizu nje, i ako ih se ne domognemo naprosto ćemo umreti gore na ledu."
"Možda postoje i ružnije smrti od smrzavanja na ledu", primeti Dril suvo. Ipak, pošao je s nama.
Naše napredovanje kroz blistave ulice tog veličanstvenog belog grada pretvaralo se u sve veći užas.
Crna čudovišta kao da su preplavila čitavu mrtvu metropolu. Opazili smo i otvorili vatru na još desetak njih. Onda smo prestali sa pucnjavom, jer je izgledalo da nismo kadri da ih pogodimo.
Nisu prilazili suviše blizu da nas napadnu; pre je izgledalo da žele samo da nas prate i posmatraju. Bilo ih je sve više i sve su strašnije izgledala sa svakim korakom koji smo činili prema kuli.
Još mučniji od samih tih neobjašnjivih stvorenja bili su talasi strave i jeze koji su se sada obrušavali na naš um. Spomenuo sam već onu moru koja nas je zahvatila otkako smo ušli u grad. Sada je ona iz trenutka u trenutak postajala sve gora.
"Očigledno je da smo izloženi psihološkoj agresiji neke neprijateljske sile", promrmlja Tarn. "I čini se da do toga dolazi zato što se približavamo onoj kuli."
"Ovaj sistem nalazi se na ivici galaksije", podsetio sam ga. "Ko zna kakva su se sve stvorenja mogla prikrasti iz svemirskih dubina i nastaniti u ovom mrtvom gradu."
Verujem da bismo se u tom trenutku okrenuli i odustali da nas Tarn nije umirio jednom primedbom.
"Ma kakva da je sila koja toliko uporno nastoji da nas vrati natrag, ona to čini zato što nas se plaši! Iz toga proizlazi da ćemo pri susretu s njom imati u najmanju ruku podjednake šanse."
Približavali smo se širokom stepeništu koje je vodilo prema zasvođenom ulazu u veliku kulu. Sada smo se kretali kao ošamućeni, smlavljeni groznim psihičkim pritiskom koji je brzo slamao našu hrabrost.
Onda je došao vrhunac. Veličanstvena vrata kule polako su se otvorila. Iz unutrašnjosti zgrade isteturala se i izgegala nekakva stvar čiji nas je izgled prosto sledio na mestu.
"To ne potiče iz bilo kog dela naše galaksije!" uzviknu Dril hrapavim glasom.
Bila je crna, kolosalne mase, i oblika koji je razdirao mozak užasom. Izgledala je kao nekakva monstruozna žaba što čuči, sa ljigavim telom iz koga su štrčali zdepasti crni udovi, za koje se ne bi moglo reći ni da su pipci ni ruke.
Njena tri oka bila su tri proreza hladne zelene vatre koja su nas posmatrala sa hipnotičkim intenzitetom. Ispod tog odvratnog lica bez brade njene kese za disanje nadimale su se i splašnjavale bolno dok se gegalo niz stepenice prema nama.
Naši zraci su mahnito šibali po tom fantazmagoričnom užasu, ali očigledno bez ikakvog efekta. Čudovište je nastavilo da se valja niz stepenište. I, što je najsablasnije od svega, njegovi obrisi su na suptilno odvratan način sugerisali da je ono roditelj svih malih čudovišta koja su se jatila u gradu iza nas.
Dril je ispustio krik i okrenuo se da beži, a ja sam se zateturao za njim. Ali zaustavio nas je Tarnov oštar uzvik.
"Čekajte! Pogledajte tu stvar! Ona diše!"
Za trenutak nismo mogli da ga shvatimo. Onda sam, kao kroz maglu, shvatio. Stvar je očigledno disala. Međutim, tu nije bilo nikakvog vazduha!
Tarn je iznenada zakoračio napred. Bio je to najhrabriji gest jednog pripadnika Zvezdane službe koji sam ikada video. Koračao je pravo prema glomaznom, ljigavom čudovištu.
A onda, odjednom, kad je stigao do nje, džinovska crna nakaza je iščezla. Nestala je kao slika sa isključenog televizora. Istog časa nestalo je i ono jato crnih strašila u gradu iza nas.
"Znači, ovo nije bilo stvarno!" uzviknu Dril.
"Bila je to samo projekcija jedne hipnotičke iluzije", izjavi Tarn. "Kao i one ostale koje smo videli tamo nazad. Shvatio sam da je stvorenje nerealno kad sam video kako diše, ovde gde nema vazduha."
"Znači li to", rekoh polako, "da se ono što je projektovalo te hipnotičke napade nalazi u ovoj zgradi?"
"Da, a u njoj su i metali koji su nam potrebni", potvrdi Tarn. "Sada ćemo ući unutra." Oni talasi strave koji su nam neprekidno zapljuskivali svest postajali su sve snažniji dok smo se peli uz stepenice. Imao sam osećaj da mi ludilo vrišti u mozgu dok smo otvarali visoka vrata.
A onda, kad smo kročili u ogromno, blistavo belo predvorje zgrade, sav taj strašni mentalni pritisak odjednom je nestao.
Naši uskomešani umovi bili su oslobođeni te more po prvi put od kako smo ušli u ovaj mrtvi grad. Bio je to osećaj sličan onome kad iz nekog od velikih i mračnih galaktičkih oblaka ponovo izbijete u čisti svemir.
"Slušajte", reče Tarn šapatom. "Čujem..."
I ja sam čuo. Bolje rečeno, mi u stvari nismo čuli. Jer, to nije bio zvuk, već mentalni talasi koji su do naših mozgova donosili senzaciju zvuka.
Bila je to muzika što smo čuli. Daleka i nejasna u početku, a onda sve bliža i jača, da bi ubrzo nabujala u jedan silni krešendo raspevanih instrumenata i glasova.
Bila je to čudna muzika i nije ličila ni na jednu koju smo bilo kada ranije čuli.
Ali plenila je neodoljivom snagom naše duše, dok se njena čudesna melodija sve jače i jače orila.
Bilo je u toj gromkoj ariji titanske borbe, i nade, i očajanja jedne rase. Stajali smo nepomično i bez daha dok smo slušali tu božansku simfoniju slave i poraza.
"Oni dolaze", reče Tarn prigušenim glasom, gledajući preko ogromne bele dvorane.
Ugledao sam ih. Ali, za čudo, sada se više nisam plašio, mada je to neosporno bila najčudnija stvar koja nam se do tada desila.
Tamo, iz suprotnog kraja džinovske prostorije, prema nama je polako marširala duga povorka figura. Bila su to bića ovog odavno izumrlog sveta, bića iz prošlosti. Nisu izgledali kao mi, mada su bili dvonošci i, po svojoj telesnoj građi, imali izvesnu opštu sličnost sa nama. Ne bih umeo detaljnije da ih opišem, izgledali su nam tako čudni.
Kad je muzika nabujala do svog finalnog krešenda a zatim utihnula, marširajuće figure su se zaustavile nedaleko od nas, gledajući prema nama. Predvodnik, očigledno njihov vođa, tada je progovorio i do naše svesti dopro je njegov glas.
"Ma ko da ste, ne morate ničega više da se plašite", rekao je. "U ovom gradu nema života. Sva stvorenja koja ste videli, sva čudovišta koja su vas napala, pa čak i mi sami koji vam se sada obraćamo - svi smo mi samo fantomi duha projektovanog preko telepatskih ploča koje su podešene tako da počnu funkcionisati automatski čim neko uđe u ovaj grad."
"I mislio sam da je tako", šapnu Tarn. "Oni ne mogu da budu ništa drugo."
Vođa tuđinaca nastavio je da govori.
"Mi smo narod koji je iščezao odavno, mereno vašim merilima. Ponikli smo na ovoj planeti", on tu navede jedno čudno, teško izgovorljivo ime, "u dalekoj vašoj prošlosti. Uzdigli smo se do snage i mudrosti a zatim i do silne slave. Naša nauka omogućila nam je da se otisnemo do drugih svetova, do drugih zvezda, i da postepeno istražimo i kolonizujemo najveći deo galakije.
Ali onda je došla nesreća. Iz bezdana vangalaktičkog prostora stigli su zavojevači do te mere drukčiji od nas da nipošto nisu mogli da žive u prijateljstvu s nama. Došlo je do neizbežnog rata, u kome smo mi nastojali da sačuvamo našu galaksiju, a oni da je pokore.
To nisu bila stvorenja od materije. Bila su to bića načinjena od fotona, čestica energije - munjevito brzi oblaci sa neshvatljivom moći međusobne saradnje i gotovo neograničenom aktivnošću. Proterivali su nas sa jedne zvezde na drugu, uništili nas na hiljadu svetova.
Najzad smo bili sabijeni u ovaj zvezdani sistem našeg prvobitnog porekla, našu poslednju citadelu. Da je bilo nade za budućnost fotonske rase, da su to bila stvorenja kadra da stvore jednu buduću civilizaciju, mi bismo se pomirili sa porazom i tako abdicirali u njihovu korist. Ali ograničenost njihove inteligencije činila je nemogućim tako nešto. Oni nikada ne bi uspeli da se uzdignu do nivoa civilizacije, niti bi dozvolili bilo kojoj drugoj rasi u galaksiji da to učini.
I tako smo odlučili da ih uništimo, pre no što i sami iščeznemo. Oni su bili stvorenja sile, i mogli su da budu uništeni jedino silom. Preobratili smo naše sunce u jedan džinovski generator, nateravši nekoliko naših planeta i meseca da se sudare s njim i izazovu kataklizmu koju smo želeli. Iz našeg sunčanog generatora briznuo je kolosalan mlaz energije koji je zbrisao i uništio fotonsku rasu u jednom kosmičkom izlivu energije.
On je, dabome, uništio i nas koji smo još bili preostali. Ali mi smo pre toga već izgradili ovaj pokopani grad i u njemu skupili sve plodove naše nauke i mudrosti, da bismo ih tako sačuvali za buduća vremena. Jednoga dana novi oblici života u galaksiji uzdići će se do stepena civilizacije, jednog dana istraživači sa drugih zvezda doći će ovamo. Ako nisu dovoljno inteligentni da korisno upotrebe sredstva moći koja smo ovde prikupili, naši telepatski napadi nateraće ih da u strahu pobegnu. Ali ako su dovoljno inteligentni da razaberu putokaze koje im ostavljamo, onda će shvatiti da je sve samo jedna hipnotička iluzija i nastaviće da se probijaju prema ovoj tvrđavi naših tajni.
Vi, koji me slušate, učinili ste baš to. I zato, ma ko da ste i ma kojoj budućoj rasi pripadali, mi vam zaveštavamo našu mudrost i našu moć. U ovoj zgradi, i u ostalima širom čitavog grada, naći ćete sve što smo ostavili iza sebe. Upotrebite to mudro, za dobro galaksije i svih njenih rasa. A sada, od nas iz prošlosti vama u budućnosti zbogom."
Figure koje su stajale pred nama iščezoše. Nas trojica opet smo bili sami u tihoj, blistavo beloj zgradi.
"Tako mi svemira, kakva sjajna rasa mora da su bili!" reče Tarn zadivljeno. "Stvoriti sve to, žrtvovati sebe da se uništi pretnja koja bi zauvek urnisala galaksiju, i uz to smoći snage da se sve ono šta su postigli preda budućnosti...!"
"Hajde da vidimo možemo li naći metale", poče Dril da preklinje drhtavim glasom. "Sve što sada želim jeste da se izvučem odavde i potegnem dobar gutljaj sankue."
Našli smo više metala nego što nam je bilo potrebno. U tom čudesnom skladištu jedne tuđinske nauke našli smo mnoštvo generatora daleko superiornijeg tipa od naših, i koji su se mogli lako ugraditi u naš osakaćeni brod.
Neću da pričam o svemu ostalom što smo pronašli. Zvezdana služba već pažljivo ispituje to ogromno blago drevne nauke, i u dogledno vreme njeni će nalazi biti saopšteni čitavoj galaksiji.
Zahtevalo je dosta napora da odnesemo generatore gore do našeg broda, ali kad je to bilo obavljeno, samo instaliranje prošlo je bez nekih teškoća. A kad smo zakrpili i onu rupu na zadnjem delu trupa, bili smo spremni za odlazak.
Čim se naš brod probio kroz večnu polutamu te ledom obavijene planete i sunuo pored njenog tinjavog, umirućeg sunca, Dril je dohvatio bocu sankue.
"Skinimo ove proklete oklope, a onda ću ja potegnuti najduži gutljaj koji sam ikada potegao!" zavetovao se svečanim glasom.
Najzad smo se oslobodili teških svemirskih odela. Bilo je čudesno olakšanje izvući se iz njih, raširiti naša zgrčena krila i zagladiti naše izgužvano perje.
Izmenjali smo poglede, nas tri visoka čoveka-ptice sa Rigela, dok nam je Dril dodavao čaše sa rumenom sankuom. Na Tarnovom kljunastom licu i u njegovim sivim očima bio je jedan izraz koji mi je govorio da sva trojica mislimo na istu stvar.
On podiže čašu koju je držao u svojim kandžama.
"Za veliku mrtvu rasu kojoj naša galaksija duguje sve!" rekao je. "Pijmo u slavu njihovog sveta, po imenu koje su mu oni sami dali. Pijmo u slavu Zemlje."
Pročitajte i
21.12.2012.Godine?
VIJESTI IZ PETE DIMENZIJE II
U prvi mah se činilo da taj mali svet nije toliko odbojan. Izgledao je mračan, sleđen i beživotan, ali nije bilo nikakvog nagoveštaja šta se krije na njemu. Jedino pitanje koje nas je tada interesovalo bilo je da li ćemo umreti kad naš osakaćeni brod tresne o njega.
Tarn je sedeo za komandnim pultom. Sva trojica smo navukli naša astronautska odela, u nadi da će nas spasti ako udar bude gadan. U glomaznim metalnim odelima izgledali smo kao tri smešna, debela robota, kao tri metalna globusa sa pripojenim mehaničkim rukama i nogama.
"Samo da nam se to ovde nije desilo!" čuo se Drilov potišteni glas iz interfona. "Ovde, u najpustošnijem i najnepoznatijem delu čitave galaksije!"
"Sreća je, što smo se našli na domaku jednog zvezdanog sistema kad su nas generatori izneverili", promrmljao sam.
"Sreća, Orok?" ponovi Dril sa gorčinom. "Sreća što ćemo odložiti naš kraj za nekoliko dana agonije? To je sve čemu možemo da se nadamo na onome."
Sistem koji se video delovao je obeshrabrujuće havarisanim istraživačima zvezda. Ovde, u tankom regionu na samoj ivici galaksije, on se koncentrisao oko jednog sunca, koje je bilo tamnocrvene boje, staro, umiruće.
Šest svetova okretalo se oko tinjajuće zvezde. Padali smo prema najunutrašnjijoj od šest planeta, računajući da je i mogućnost života na njoj najveća. Ali sada smo jasno videli da tu ne može postojati nikakav život. Bila je to jedna kugla bez vazdušnog omotača, obložena večnim snegom i ledom.
Ostalih pet planeta ulivalo je još manju nadu. Ali mi sada i tako nismo više mogli da menjamo kurs. Bilo je samo pitanje da li će dva prenapregnuta generatora, koja su još funkcionisala, biti kadra da proizvedu dovoljno energije za usporavanje brzine spuštanja i tako nas spasu od totalne propasti.
Smrt je bila blizu, i mi smo to znali, ali smo ipak ostali pribrani. Ne zato što smo bili heroji. Ali pripadali smo Zvezdanoj službi, a otkako Zvezdana služba stiče svoju slavu, njeni članovi uvek stoje u senci smrti i vremenom se naviknu na nju.
Mnogi iz Zvezdane službe umrli su izvršavajući ogromni beskonačni zadatak kartografisanja galaksije. Od malih istraživačkih brodova kao što je naš, koji su odlazili da prave mape perifernih, zabačenih zvezda, samo se dve trećine ili čak i manje vraćalo natrag. Ostali su stradali u nesrećama - nesrećama poput ove koja je zadesila nas kada smo preopteretili naše generatore u pokušaju da se što brže izvučemo iz jedne mase međuzvezdanih otpadaka.
Do nas je dopro Tarnov mirni glas:
"Uskoro ćemo stići do nje. Pokušaću da se spustim na rep, ali šanse su male. Bolje da se privežete."
Koristeći nespretno metalne ruke naših odela, privezali smo se za elastične stolice-amortizere, koje će nam možda pružiti šansu da preživimo.
Dril je zurio u sve veći beli globus ispod nas.
"Izgleda da je na nekim mestima dubok sneg. Tamo bi bilo malo mekše."
"Da", uzvrati Tarn mirno. "Ali naš brod bi ostao pokopan u tom snegu. Na ledu će moći da se vidi čak i ako bude razbijen. Kad dođe drugi brod, oni će nas pronaći i naše mape neće biti izgubljene."
Njegove reči za trenutak su me ispunile tolikim ponosom na Zvezdanu službu da sam gotovo sa prezirom gledao u oči opasnosti koja se ustremila na nas.
Upravo ta čudesna srčanost učinila je od Službe ono što je bila i omogućila našoj rasi da iz svog malog sveta prodre u najudaljenije kutke galaksije. Pojedini istraživači mogli su da umru, ali pobedonosni pohod Službe na svemir i dalje će se nastaviti.
"Evo, tu smo", promrmlja Dril, zureći napred.
Sleđena bela površina puste planete jurila nam je u susret košmarnom brzinom. Napregnuto sam čekao da Tarn stupi u akciju.
On je odlagao do poslednjeg trenutka. Onda je povukao ručicu pogona, i dva preostala generatora proradiše uz moćnu tutnjavu.
Nisu mogli da izdrže tu preopterećenost duže od nekoliko trenutaka pre nego što su se i sami ugasili. Ali to je bilo dovoljno Tarnu da izokrene padajući brod i iskoristi izduvne vibracije kao kočnicu.
Prizemljenje na rep više je stvar sreće nego umešnosti. Razum nije u stanju da proceni beskrajno male razlike koje znače spasenje ili smrt. Upotrebite malčice prejaku potisnu silu, i naći ćete se odbačeni daleko od vašeg cilja. Upotrebite malčice preslabu - i razbiće se u paramparčad.
Tarn je imao sreće. Ili možda to i nije bila toliko sreća, koliko pilotski instinkt. U svakom slučaju, sve je za čas bilo završeno. Brod je padao, generatori su cvileli, usledio je snažan, tresak, a zatim tišina.
Brod je porebarke ležao na ledu. Njegov zadnji deo bio je zgnječen i na jednom mestu provaljen, tako da je vazduh izvetrio iz njega, mada to nama u našim odelima nije smetalo. Sem toga, kao što se moglo i očekivati, poslednja dva generatora bila su istrošena od prevelike napregnutosti pri ublažavanju našeg pada.
"Uspeli smo!" Dril poskoči iz očajanja u nadu. "Uopšte nisam verovao da imamo realnu šansu. Tarne, ti si as svih pilota."
Ali Tarn kao da je i sam odboljevao reakciju od napetosti. Oslobodio se spona kao što smo to i mi učinili i ustao - glomazna prilika u svom loptastom odelu - a onda se zagledao kroz okrugle kvarcne prozore.
"Izvukli smo žive glave za trenutak", promrmljao je. "Ali u gadnom smo škripcu."
Istinitost te tvrdnje usecala nam se u svest dok smo gledali napolje zajedno s njim. Mala planeta na ivici galaksije bila je jedna od najpustošnijih koje sam ikada video. Nije bilo ničega sem leda i tame i hladnoće.
Led se prostirao u svim pravcima, talasasta bela ravnica. Nije bilo vazduha - duboki nanosi snega koje smo videli bez sumnje su predstavljali sleđeni vazduh. Iznad zamrznute ravnice nadnosilo se tamno nebo, čije su dve trećine bile crna praznina. Na nižoj trećini bleštalo je veliko jato galaktičkih zvezda, čija je granična predstraža bio ovaj sistem.
"Naši generatori su ispražnjeni, a nemamo dovoljno pogonske legure da namotamo nove kalemove na njih", reče Tarn, pokazujući rukom. "Mali radio-odašiljač ne bi mogao da savlada ni deseti deo razdaljine do naše kuće. A i rezerve vazduha brzo će se istrošiti."
"Naša jedina šansa", produži on odlučno, "jeste da na ovoj planeti pronađemo dovoljno tantala i terbijuma i ostalih metala koji su nam potrebni, pa da onda napravimo pogonsku leguru i namotamo nove kalemove. Drile, donesi radio-sondu."
Radio-sonda je bila instrument koji smo tokom naših kartografisanja zvezda koristili za istraživanje resursa metala na nepoznatim planetama. Ova sjajna sprava, koja je radila na principu projektovanja širokih snopova vibracija, mogla je da odredi ne samo prisustvo bilo kog željenog elementa, već i njegovu tačnu poziciju.
Dril je izvadio kompaktni instrument i podesio njegove frekvencije na pet-šest retkih metala koji su nam bili potrebni. Onda smo sačekali dok je on usmeravao cevi projektora duž njihovih kvadranata, pažljivo motreći na skazaljke.
"Imamo neverovatnu sreću!" uzviknuo je najzad. "Sonda pokazuje prisustvo terbijuma, tantala i ostalih potrebnih metala u znatnim količinama. Nalaze se odmah ispod leda, i to nedaleko odavde!"
"Zvuči gotovo suviše lepo da bi bilo istinito", rekoh začuđeno. "Ti metali se nikada ne nalaze svi zajedno."
Tarn je brzo načinio plan.
"Napravićemo grube sanke, na kojima ćemo moći da vučemo pomoćni agregat i veliki laserski rezač za rasecanje leda. Sem toga, moraćemo da uzmemo kablove i čekrk za dizalicu."
Uskoro smo sve to pripremili i krenuli preko leda vukući naše improvizovane sanke i pozamašan teret opreme na njima.
Sleđeni svet, koji se prostirao ispod neba zagledanog u prazninu vangalaktičkog prostora, delovao je deprimirajuće. I ranije smo sretali čudne svetove, ali ovaj je bio najturobniji od svih na koje smo ikada kročili.
Ono zvezdano jato koje je sačinjavalo našu galaksiju potonulo je iza horizonta, tako da je sada postalo još mračnije. Naše kriptonske lampe prosecale su belu stazu kroz sumornu tamu dok smo s naporom napredovali, jer su se metalna stopala naših teških odela klizala po ledu.
Dril je često zastajao da izvrši nove provere sa radio-sondom. Najzad, posle nekoliko časova napornog napredovanja, on diže pogled sa instrumenta i dade brz znak.
"Ovde je pozicija", izjavi on. "Naslage metala koji su nam potrebni leže stotinak stopa ispod nas."
Nije izgledalo ohrabrujuće. Stajali smo na jednom niskom brežuljku od leda, a to nije bila vrsta topografije gde bi se moglo očekivati da ćete naići na naslage tih metala.
Ali nismo se upuštali u raspravu o Drilovom nalazištu. Svukli smo sa sanki pomoćni agregat, stavili u pokret njegovu malu atomsku turbinu i utakli sprovodnike u veliki laserski projektor, koji smo skinuli sa pramca našeg broda.
Tarn je baratao laserom veštinom jednog eksperta. Ubrzo je ovaj prosekao jedan šaht promera deset stopa u tvrdom ledu. Probio se do dubine od stotinu stopa kao nož kroz sir, a onda je odjednom odskočio, sipajući varnice i plamen. Tarn brzo isključi struju.
"Izgleda da smo stigli do stene koja sadrži metale", rekao je.
Drilov glas odavao je zbunjenost.
"Prema očitavanju sonde, naslage metala trebalo bi da se nalaze sedamdeset ili osamdeset stopa dublje."
"Sići ćemo dole i videti", izjavi Tarn. "Pomozite mi da namestim čekrk."
Poneli smo sa sobom teške grede i ubrzo napravili od njih masivni tronožac iznad šahta. Jaki kablovi prolazili su kroz koloture koji su visili sa tog tronošca i slobodnim krajem bili pričvršćeni za veliku metalnu kofu u kojoj je trebalo da se spuštamo, izvlačeći polako kabl kroz kolotur.
U stvari, trebalo je da se samo dvojica od nas spuste dole. Međutim, ispostavilo se da niko ne želi da čeka sam gore na mračnom ledu, a isto tako nijedan od nas nije želeo da se sam spusti u šaht. I tako smo se sva trojica ugurala u veliku kofu.
"Ponašamo se kao deca, a ne kao prekaljeni istraživači zvezda", zagunđa Tarn. "Napraviću za naše psihologe pribelešku o štetnim posledicama koje izazivaju ovi svetovi na ivici galaksije."
"Jeste li poneli vaše blastere?" upita Dril iznenada.
Imali smo ih, sva trojica. U stvari, nismo ni znali zašto. Neka mračna strepnja navela nas je da se naoružamo, mada nije bilo logične potrebe za tim.
"Krenimo", reče Tarn. "Orok, prihvati kabl i pomozi mi da ga izvlačim."
Postupio sam po njegovom uputstvu i tako smo počeli da se spuštamo niz šaht u ledu. Jedina svetlost bila je kriptonska lampa čije je zrake Dril usmerio naniže.
Spustili smo se stotinu stopa, a onda sva trojica uzviknuli od iznenađenja. Jer, sada smo mogli da vidimo kakve je vrste bila prepreka na koju je naišao naš laser. Ovde, pod ledom, nalazio se debeli sloj prozirnog metala i laserski zraci progoreli su kroz njega svoj put.
Ispod progorele rupe u tom metalnom sloju nalazilo se - ništa. Samo prazan prostor, nekakva ogromna šupljina tu ispod leda.
Tarnov glas je podrhtavao od uzbuđenja.
"Već sam počeo sumnjati da je u pitanju ovako nešto. Pogledajte tamo dole! Kriptonski zraci, usmereni u prazninu ispod nas, otkrili su prizor koji nas je zapanjio.
Ovde, ispod leda, nalazio se jedan grad. Bila je to velika metropola belih kamenih zdanja nejasno osvetljenih našom malom lampom. A čitav taj grad bio je zaštićen ogromnom kupolom od prozirnog metala, koja je odolevala teretu leda što se vekovima gomilao na njoj.
Naš laser je rasekao led a zatim i samu kupolu", govorio je Tarn uzbuđeno. "Ovaj mrtvi grad možda već stolećima leži skriven ovde."
Mrtvi grad? Da, bio je mrtav. Nismo mogli da uočimo nikakav trag života na mutnim ulicama dok smo se spuštali prema njemu.
Bele avenije, nejasne fasade, galerije i šiljasti tornjevi metropole bili su ćutljivi i prazni. Ovde nije bilo vazduha. Nije moglo da bude ni stanovnika.
Naša kofa tresnula je dole o ulicu. Pričvrstili smo kablove, ispentrali se napolje i tako stajali, tupo se osvrćući oko sebe. Onda smo istovremeno uzviknuli od iznenađenja.
Dešavala se jedna neverovatna stvar. Oko nas počela je da se rađa svetlost. Najpre polako, kao prvi rumeni sjaj zore, a onda prerastajući u meki sjaj koji je okupao čitav golemi grad.
"Grad nije mrtav!" uzviknu Dril. "Ta svetlost..."
"Automatski releji mogli su da aktiviraju svetlost", reče Tarn. "Taj narod imao je veliku nauku, dovoljno veliku za tako nešto."
"Meni se to ne sviđa", promrmlja Dril. "Imam osećaj da je ovo mesto ukleto."
I ja sam imao taj isti osećaj. Obično nisam podložan tuđinskim uticajima. Ako ste podložni, Zvezdana služba vas ne prima u svoje redove. Ali neka mračna, teška slutnja, za kakvu nikada ranije nisam znao, sada je pritiskala moj duh. Duboko u mojoj svesti komešala se mutna spoznaja da užas obitava u ovom nemom gradu ispod leda.
"Došli smo ovamo po metal, i uzećemo ga", reče Tarn odlučnim glasom. "Svetlost nam neće naškoditi, samo će nam pomoći."
Dril je namestio radio-sondu i počeo pažljivo da prati skazaljke. One su jasno pokazivale da se naslage metala koji su nam bili potrebni nalaze negde na pola puta kroz grad ispred nas.
Tamo se uzdizala jedna impozantna građevina - ogromno zdanje čija je kupola gotovo dodirivala svod. Odlučili smo da nam ono bude cilj i krenuli.
Metalni đonovi naših astronautskih odela odzvanjali su po glatkom pločniku. Mora da smo predstavljali čudan prizor nas trojica u grotesknim metalnim oklopima dok smo nezgrapno koračali kroz sablasno osvetljenu metropolu tišine i smrti.
"Ovaj grad je zbilja star", reče Tarn dubokim glasom. "Jeste li primetili da zgrade imaju krovove? To znači da su starije nego što..."
"Tarn! Orok!" viknu Dril iznenada, hitro se okrenuvši i posegavši za svojim laserskim pištoljem.
Istog časa i sami smo ugledali čudovište. Jurilo je prema nama iz jedne sporedne ulice, koju smo upravo prošli.
Ne znam kako da ga opišem. Nije ličilo ni na kakav normalan oblik života. Bila je to nekakva kovitlava nakaza od crnog mesa koja se protejskom brzinom menjala iz jednog odvratnog oblika u drugi dok je plovila prema nama.
Strava i mržnja koje su nas zahvatile nisu bile potrebne da nam kažu da je to stvorenje neprijateljski nastrojeno. Istovremeno smo opalili iz naših blastera.
Stvorenje je ustuknulo sa neverovatnom brzinom i munjevitim pokretom iščezlo između dve zgrade. Potrčali smo napred. Ali ono se izgubilo.
"Tako mi svih đavola kosmosa!" opsova Dril, očigledno duboko potresen. "Šta je to bilo?"
I Tarn je izgledao zapanjen kao i nas dvojica.
"Ne znam. Bilo je živo, videli ste. A njegov brzi uzmak kad smo opalili odaje inteligenciju i moć odlučivanja."
"Običan život ne bi mogao da egzistira u ovom hladnom vakuumu", rekoh.
"Verovatno ima i drugih oblika života sem onih koje mi znamo", promrmlja Tarn. "Ipak, takva stvorenja sigurno ne bi sagradila grad kao što je ovaj..."
"Eno još jednog!" prekidoh ga, uspaničeno pokazujući rukom.
Drugo od crnih čudovišta približavalo se kao neki ogroman, košmaran crv. Ali još dok smo podizali naše pištolje, ono se hitro izgubilo.
"Moramo produžiti napred", izjavi Tarn, mada je i njegov glas bio pomalo nesiguran. "Metali koji su nam potrebni nalaze se u onoj velikoj kuli ili negde blizu nje, i ako ih se ne domognemo naprosto ćemo umreti gore na ledu."
"Možda postoje i ružnije smrti od smrzavanja na ledu", primeti Dril suvo. Ipak, pošao je s nama.
Naše napredovanje kroz blistave ulice tog veličanstvenog belog grada pretvaralo se u sve veći užas.
Crna čudovišta kao da su preplavila čitavu mrtvu metropolu. Opazili smo i otvorili vatru na još desetak njih. Onda smo prestali sa pucnjavom, jer je izgledalo da nismo kadri da ih pogodimo.
Nisu prilazili suviše blizu da nas napadnu; pre je izgledalo da žele samo da nas prate i posmatraju. Bilo ih je sve više i sve su strašnije izgledala sa svakim korakom koji smo činili prema kuli.
Još mučniji od samih tih neobjašnjivih stvorenja bili su talasi strave i jeze koji su se sada obrušavali na naš um. Spomenuo sam već onu moru koja nas je zahvatila otkako smo ušli u grad. Sada je ona iz trenutka u trenutak postajala sve gora.
"Očigledno je da smo izloženi psihološkoj agresiji neke neprijateljske sile", promrmlja Tarn. "I čini se da do toga dolazi zato što se približavamo onoj kuli."
"Ovaj sistem nalazi se na ivici galaksije", podsetio sam ga. "Ko zna kakva su se sve stvorenja mogla prikrasti iz svemirskih dubina i nastaniti u ovom mrtvom gradu."
Verujem da bismo se u tom trenutku okrenuli i odustali da nas Tarn nije umirio jednom primedbom.
"Ma kakva da je sila koja toliko uporno nastoji da nas vrati natrag, ona to čini zato što nas se plaši! Iz toga proizlazi da ćemo pri susretu s njom imati u najmanju ruku podjednake šanse."
Približavali smo se širokom stepeništu koje je vodilo prema zasvođenom ulazu u veliku kulu. Sada smo se kretali kao ošamućeni, smlavljeni groznim psihičkim pritiskom koji je brzo slamao našu hrabrost.
Onda je došao vrhunac. Veličanstvena vrata kule polako su se otvorila. Iz unutrašnjosti zgrade isteturala se i izgegala nekakva stvar čiji nas je izgled prosto sledio na mestu.
"To ne potiče iz bilo kog dela naše galaksije!" uzviknu Dril hrapavim glasom.
Bila je crna, kolosalne mase, i oblika koji je razdirao mozak užasom. Izgledala je kao nekakva monstruozna žaba što čuči, sa ljigavim telom iz koga su štrčali zdepasti crni udovi, za koje se ne bi moglo reći ni da su pipci ni ruke.
Njena tri oka bila su tri proreza hladne zelene vatre koja su nas posmatrala sa hipnotičkim intenzitetom. Ispod tog odvratnog lica bez brade njene kese za disanje nadimale su se i splašnjavale bolno dok se gegalo niz stepenice prema nama.
Naši zraci su mahnito šibali po tom fantazmagoričnom užasu, ali očigledno bez ikakvog efekta. Čudovište je nastavilo da se valja niz stepenište. I, što je najsablasnije od svega, njegovi obrisi su na suptilno odvratan način sugerisali da je ono roditelj svih malih čudovišta koja su se jatila u gradu iza nas.
Dril je ispustio krik i okrenuo se da beži, a ja sam se zateturao za njim. Ali zaustavio nas je Tarnov oštar uzvik.
"Čekajte! Pogledajte tu stvar! Ona diše!"
Za trenutak nismo mogli da ga shvatimo. Onda sam, kao kroz maglu, shvatio. Stvar je očigledno disala. Međutim, tu nije bilo nikakvog vazduha!
Tarn je iznenada zakoračio napred. Bio je to najhrabriji gest jednog pripadnika Zvezdane službe koji sam ikada video. Koračao je pravo prema glomaznom, ljigavom čudovištu.
A onda, odjednom, kad je stigao do nje, džinovska crna nakaza je iščezla. Nestala je kao slika sa isključenog televizora. Istog časa nestalo je i ono jato crnih strašila u gradu iza nas.
"Znači, ovo nije bilo stvarno!" uzviknu Dril.
"Bila je to samo projekcija jedne hipnotičke iluzije", izjavi Tarn. "Kao i one ostale koje smo videli tamo nazad. Shvatio sam da je stvorenje nerealno kad sam video kako diše, ovde gde nema vazduha."
"Znači li to", rekoh polako, "da se ono što je projektovalo te hipnotičke napade nalazi u ovoj zgradi?"
"Da, a u njoj su i metali koji su nam potrebni", potvrdi Tarn. "Sada ćemo ući unutra." Oni talasi strave koji su nam neprekidno zapljuskivali svest postajali su sve snažniji dok smo se peli uz stepenice. Imao sam osećaj da mi ludilo vrišti u mozgu dok smo otvarali visoka vrata.
A onda, kad smo kročili u ogromno, blistavo belo predvorje zgrade, sav taj strašni mentalni pritisak odjednom je nestao.
Naši uskomešani umovi bili su oslobođeni te more po prvi put od kako smo ušli u ovaj mrtvi grad. Bio je to osećaj sličan onome kad iz nekog od velikih i mračnih galaktičkih oblaka ponovo izbijete u čisti svemir.
"Slušajte", reče Tarn šapatom. "Čujem..."
I ja sam čuo. Bolje rečeno, mi u stvari nismo čuli. Jer, to nije bio zvuk, već mentalni talasi koji su do naših mozgova donosili senzaciju zvuka.
Bila je to muzika što smo čuli. Daleka i nejasna u početku, a onda sve bliža i jača, da bi ubrzo nabujala u jedan silni krešendo raspevanih instrumenata i glasova.
Bila je to čudna muzika i nije ličila ni na jednu koju smo bilo kada ranije čuli.
Ali plenila je neodoljivom snagom naše duše, dok se njena čudesna melodija sve jače i jače orila.
Bilo je u toj gromkoj ariji titanske borbe, i nade, i očajanja jedne rase. Stajali smo nepomično i bez daha dok smo slušali tu božansku simfoniju slave i poraza.
"Oni dolaze", reče Tarn prigušenim glasom, gledajući preko ogromne bele dvorane.
Ugledao sam ih. Ali, za čudo, sada se više nisam plašio, mada je to neosporno bila najčudnija stvar koja nam se do tada desila.
Tamo, iz suprotnog kraja džinovske prostorije, prema nama je polako marširala duga povorka figura. Bila su to bića ovog odavno izumrlog sveta, bića iz prošlosti. Nisu izgledali kao mi, mada su bili dvonošci i, po svojoj telesnoj građi, imali izvesnu opštu sličnost sa nama. Ne bih umeo detaljnije da ih opišem, izgledali su nam tako čudni.
Kad je muzika nabujala do svog finalnog krešenda a zatim utihnula, marširajuće figure su se zaustavile nedaleko od nas, gledajući prema nama. Predvodnik, očigledno njihov vođa, tada je progovorio i do naše svesti dopro je njegov glas.
"Ma ko da ste, ne morate ničega više da se plašite", rekao je. "U ovom gradu nema života. Sva stvorenja koja ste videli, sva čudovišta koja su vas napala, pa čak i mi sami koji vam se sada obraćamo - svi smo mi samo fantomi duha projektovanog preko telepatskih ploča koje su podešene tako da počnu funkcionisati automatski čim neko uđe u ovaj grad."
"I mislio sam da je tako", šapnu Tarn. "Oni ne mogu da budu ništa drugo."
Vođa tuđinaca nastavio je da govori.
"Mi smo narod koji je iščezao odavno, mereno vašim merilima. Ponikli smo na ovoj planeti", on tu navede jedno čudno, teško izgovorljivo ime, "u dalekoj vašoj prošlosti. Uzdigli smo se do snage i mudrosti a zatim i do silne slave. Naša nauka omogućila nam je da se otisnemo do drugih svetova, do drugih zvezda, i da postepeno istražimo i kolonizujemo najveći deo galakije.
Ali onda je došla nesreća. Iz bezdana vangalaktičkog prostora stigli su zavojevači do te mere drukčiji od nas da nipošto nisu mogli da žive u prijateljstvu s nama. Došlo je do neizbežnog rata, u kome smo mi nastojali da sačuvamo našu galaksiju, a oni da je pokore.
To nisu bila stvorenja od materije. Bila su to bića načinjena od fotona, čestica energije - munjevito brzi oblaci sa neshvatljivom moći međusobne saradnje i gotovo neograničenom aktivnošću. Proterivali su nas sa jedne zvezde na drugu, uništili nas na hiljadu svetova.
Najzad smo bili sabijeni u ovaj zvezdani sistem našeg prvobitnog porekla, našu poslednju citadelu. Da je bilo nade za budućnost fotonske rase, da su to bila stvorenja kadra da stvore jednu buduću civilizaciju, mi bismo se pomirili sa porazom i tako abdicirali u njihovu korist. Ali ograničenost njihove inteligencije činila je nemogućim tako nešto. Oni nikada ne bi uspeli da se uzdignu do nivoa civilizacije, niti bi dozvolili bilo kojoj drugoj rasi u galaksiji da to učini.
I tako smo odlučili da ih uništimo, pre no što i sami iščeznemo. Oni su bili stvorenja sile, i mogli su da budu uništeni jedino silom. Preobratili smo naše sunce u jedan džinovski generator, nateravši nekoliko naših planeta i meseca da se sudare s njim i izazovu kataklizmu koju smo želeli. Iz našeg sunčanog generatora briznuo je kolosalan mlaz energije koji je zbrisao i uništio fotonsku rasu u jednom kosmičkom izlivu energije.
On je, dabome, uništio i nas koji smo još bili preostali. Ali mi smo pre toga već izgradili ovaj pokopani grad i u njemu skupili sve plodove naše nauke i mudrosti, da bismo ih tako sačuvali za buduća vremena. Jednoga dana novi oblici života u galaksiji uzdići će se do stepena civilizacije, jednog dana istraživači sa drugih zvezda doći će ovamo. Ako nisu dovoljno inteligentni da korisno upotrebe sredstva moći koja smo ovde prikupili, naši telepatski napadi nateraće ih da u strahu pobegnu. Ali ako su dovoljno inteligentni da razaberu putokaze koje im ostavljamo, onda će shvatiti da je sve samo jedna hipnotička iluzija i nastaviće da se probijaju prema ovoj tvrđavi naših tajni.
Vi, koji me slušate, učinili ste baš to. I zato, ma ko da ste i ma kojoj budućoj rasi pripadali, mi vam zaveštavamo našu mudrost i našu moć. U ovoj zgradi, i u ostalima širom čitavog grada, naći ćete sve što smo ostavili iza sebe. Upotrebite to mudro, za dobro galaksije i svih njenih rasa. A sada, od nas iz prošlosti vama u budućnosti zbogom."
Figure koje su stajale pred nama iščezoše. Nas trojica opet smo bili sami u tihoj, blistavo beloj zgradi.
"Tako mi svemira, kakva sjajna rasa mora da su bili!" reče Tarn zadivljeno. "Stvoriti sve to, žrtvovati sebe da se uništi pretnja koja bi zauvek urnisala galaksiju, i uz to smoći snage da se sve ono šta su postigli preda budućnosti...!"
"Hajde da vidimo možemo li naći metale", poče Dril da preklinje drhtavim glasom. "Sve što sada želim jeste da se izvučem odavde i potegnem dobar gutljaj sankue."
Našli smo više metala nego što nam je bilo potrebno. U tom čudesnom skladištu jedne tuđinske nauke našli smo mnoštvo generatora daleko superiornijeg tipa od naših, i koji su se mogli lako ugraditi u naš osakaćeni brod.
Neću da pričam o svemu ostalom što smo pronašli. Zvezdana služba već pažljivo ispituje to ogromno blago drevne nauke, i u dogledno vreme njeni će nalazi biti saopšteni čitavoj galaksiji.
Zahtevalo je dosta napora da odnesemo generatore gore do našeg broda, ali kad je to bilo obavljeno, samo instaliranje prošlo je bez nekih teškoća. A kad smo zakrpili i onu rupu na zadnjem delu trupa, bili smo spremni za odlazak.
Čim se naš brod probio kroz večnu polutamu te ledom obavijene planete i sunuo pored njenog tinjavog, umirućeg sunca, Dril je dohvatio bocu sankue.
"Skinimo ove proklete oklope, a onda ću ja potegnuti najduži gutljaj koji sam ikada potegao!" zavetovao se svečanim glasom.
Najzad smo se oslobodili teških svemirskih odela. Bilo je čudesno olakšanje izvući se iz njih, raširiti naša zgrčena krila i zagladiti naše izgužvano perje.
Izmenjali smo poglede, nas tri visoka čoveka-ptice sa Rigela, dok nam je Dril dodavao čaše sa rumenom sankuom. Na Tarnovom kljunastom licu i u njegovim sivim očima bio je jedan izraz koji mi je govorio da sva trojica mislimo na istu stvar.
On podiže čašu koju je držao u svojim kandžama.
"Za veliku mrtvu rasu kojoj naša galaksija duguje sve!" rekao je. "Pijmo u slavu njihovog sveta, po imenu koje su mu oni sami dali. Pijmo u slavu Zemlje."
Pročitajte i
21.12.2012.Godine?
VIJESTI IZ PETE DIMENZIJE II
3. stu 2010.
21.12.2012.Godine?
NAJNOVIJE istraživanje pokazalo je kako bi u naredne tri godine Zemlju mogla pogoditi "sunčeva superoluja" koja bi našu civilizaciju vratila u mračno doba.
Nakon najspektakularnije aurore borealis u posljednje 153 godine svjetla će se ugasiti, i to ne ona na nebu nego na Zemlji. Veliki dio Zemlje će do jutra ostati bez struje, a nešto prije ponoći će se ugasiti Internet i svi mobiteli. Već drugoga dana cijela civilizacija bit će u kaosu. Predviđa se i kako će do kraja 2013. godine 100 tisuća Europljana umrijeti od gladi.
Takav scenarij može se ponavljati svakih 11 godina
Predviđanja kažu da će oporavak od te "krize" za koju će ova "ekonomska" izgledati kao "mala beba" trajati dva desetljeća. Ovakav "crni scenarij" za Zemlju donio je magazin New Scientist te se ga on smatra jednim od najvećih prijetnji našoj generaciji. To se događalo i prije, a izračunato je da se može ponavljati svakih 11 godina.
Sunčeve oluje u normalnim slučajevima ne izazivaju toliku zabrinutost. Nabijene subatomske čestice uglavnom ne uznemiruju većinu Zemljana, nego samo astronaute i vlasnike satelita. Ljudi na Zemlji te "napade" ne osjećaju, jer nas štiti Zemljino magnetsko polje. No, svako toliko Sunce izbaci ogromnu količinu topline koja se kreće brzinom od milijuna kilometara na sat te može prouzročiti probleme na Zemlji.
Problem će nastati zbog ovisnosti o električnoj energiji
Zadnji takav "veliki napad" Sunca na Zemljane dogodio se 1. rujna 1859. godine kada je bilo moguće, zbog jačine svjetla odaslanog sa Sunca, u pola noći čitati novine. U Kaliforniji su se radnici u rudniku ranije probudili i krenuli na posao zbog količine svjetla koja ih je "zapljusnula" u noćne sate. No, štetu od tog "električnog šoka" u tim godinama bilo je lako popraviti zbog toga što je civilizacija funkcionirala na temelju "željeza i mišića".
Danas kada civilizacija funkcionira na temelju supermreža temeljenih na električnoj struji i komunikacijama, štete će biti nesagledive. "Svake godine naša ljudska tehnologija postaje sve ranjivija", napisao je u svojem izlaganju Američkoj akademiji znanosti stručnjak za svemir Daniel Baker. Problemi će doći zbog naše ovisnosti o električnoj energiji i načinu na koji se ona prenosi. Takva će solarna superoluja "upumpati" milijarde novih gigavata u sustav. Transformatori koji visokonaponsku struju pretvaraju u kućnu bi se rastopili.
"Treći svijet" prolazi najbolje zbog svoje "zaostalosti"
Možemo samo zamišljati kako bi današnja civilizacija funkcionirala u takvim uvjetima. Znanstvenici su predvidjeli tu oluju za 2012. godinu zato što se ona dogodila 1859. godine i zbog manje oluje koja je prije 20 godina pogodila istočnu Kanadu i ostavila 20 milijuna ljudi bez struje. Trenutno je Sunce u mirovanju, ali se njegova najjača aktivnost predviđa za 2012. godinu i to negdje tijekom ljeta ili jeseni.
Predviđanja su da će najmanje pogođeni dijelovi Zemlje biti baš oni najsiromašniji, jer će se Treći svijet, koji nije u tolikoj ovisnosti o struje, najlakše prigoditi na život bez nje. Spriječiti ovu katastrofu Zemljani mogu tako da pošalju u svemir više satelita koji bi ih na vrijeme upozorili na napad, jer će najjači val biti na početku.
Solarni maksimum(izdisaj sunca)
ukupan ciklus mijenjanja sunčevih pjega (sunčeve aktivnosti) traje oko 23 godine, kada se polariteti magnetskog polja pjega vraćaju na početno stanje. Začudo, prije 2.000 godina to su znali i Mayanci koji su govorili da Suncu treba 23 godine za jedan "udisaj i izdisaj".
Solarni maksimumi vrijeme su najintenzivnije sunčeve aktivnosti. U tim trenucima, sunčev vjetar je također najintenzivniji. Solarni maksimumi obiluju intenzivnim zračenjima i izbacivanjem ioniziranih čestica, radialno se šireći duž ekliptike Sunčevog sustava. U ovakvim uvjetima, povećanje magnetskog polja Sunca i povećana radijacija uzrokovana solarnim vjetrovima, slabe magnetsko polje Zemlje i utječu na strukturu ionosfere. Sunčev vjetar odgovoran je i za pojavu Aurore Borealis (polarne svjetlosti). U uvjetima najveće intenzivnosti sunčev aktivnosti, ova polarna svjetlost vidljiva je i na nižim geografskim šrinama, pa je tako 1958. godine bila vidljiva čak i u Meksiku. Solarni maksimum 1958. godine bio je najintenzivniji odkako se vrše mjerenja.
Poljednji solarni maksimum se bio je 2001/2002. godine i zbog veliko zračenja uzrokovao je probleme na enegetskoj infrastrukturi (zbog oscilacija u ionosferi) i oštetio nekoliko satelita u orbitama iznad Zemlje. Slijedeći solarni maksimum se očekuje 2011/2012. te se predviđa da će biti barem 30-50% intenzivniji nego onaj 2001. Očekuje se da će uzrokovati ozbiljne energetske probleme i oštetiti mnoge satelite. Problem predstavlja i trend slabljenja magnetskog polja Zemlje koje je u posljednjih 30-ak godina oslabilo čak 15-ak posto, a taj trend slabljenja čini se ubrzava. Nasuprot tome, magnetsko polje Sunca je vrlo nestabilno i aktivnost Sunca neprestano raste i iznenađuje NASA-ine znanstvenike. Tako da su izjavili da je ovaj solarni ciklus jedan od najiznenađujćih i najnepredvidljivijih do sada, jer su sva promatranja izvan granica predviđenih modela ponašanja.
U kolikoj mjeri Sunce zapravo može utjecati na život na Zemlji? Nešto što smo uzimali zdravo za gotovo, izgleda da je vrlo komplicirano. I još k tome, ponaša se na vrlo čudan način u posljenje vrijeme. Tek sada, kad imamo naprednu tehnologiju i mjerne instrumente, možemo zapravo pobliže promoriti našu najbližu zvijezdu. No umjesto da nam odgovori na pitanja koja nas muče stoljećima, novi podaci samo postavljaju nova još teža i kompliciranija pitanja. Bilo kako bilo, 2012. svjedočit ćemo novom solarnm maksimumu koji će definitivno u određenoj mjeri utjecati na naš svakodnevni život, ali u kolikoj, vrijeme će pokazati.
RATOVI I KLIMATSKE PROMENE
Stručnjaci iz oblasti ekologije upozoravaju da postoji direktna veza između ratova i klimatskih promena. Predviđaju da će globalno zagrevanje sledećih nekoliko decenija dovesti do ozbiljnih nemira i oružanih sukoba, kao i da o apokalipsi ne treba previše brinuti, jer će je ljudi sami na kraju izazvati!
Zabrinuti su za nagli porast nivoa mora i okeana i tvrde da će to za koju godinu stvoriti novu vrstu izbeglica, tzv. "klimatske izbeglice", jer će milioni ljudi iz obalskih područja, potražiti nove domove. Klimatske promene dovešće do nestašice hrane, što će izazvati oružane sukobe širom sveta. A sve će se to događati zbog nemarnog odnosa čovečanstva prema prirodi i planeti, na šta svakodnevno upozoravaju ekolozi.
PROMJENA POLOVA 2012.
Najnovija saznanja govore da slabi magnetno polje zemlje. Slabi i jezgra planeta.
Ukratko Planeta Zemlja vise se ne kreće po "njutnovom" zakonu... Prijeti nam još veće oslabljenje magnetnog polja.
Pčele se orijentiraju po Zemljinom magnetskom polju. A pošto nestaju, znači da se počinju događati velike promjene magnetskog polja. Trenutno je sjeverni pol na jugu, a slijedeća promjena bi se mogla dogoditi 2012.
Smanjuje se i zaštita zemlje od kozmičkog zračenja, što definitivno utječe i na pojačana zračenja, koja mogu imati dalekosežne posljedice i za čovjeka. Znanstvenici sve vise detektiraju takva jaka kozmička zračenja, koja već utječu na zemljinu ionosferu. Čini se da Nostrodamus, Maye i vede nisu jedini koji spominju apokalipsu i značajne promjene za nas 2012. god.
O toj istoj godini u svojim proročanstvima govore i Inke, Egipčani, Azteci,Hopi Indijanci i mnoga druga plemena, nalaze se dokazii da se s tim proročanstvom slaže i Biblija, pa čak i neke druge vjere.
Čak su i znanstvenici počeli to uzimati za ozbiljno, a Norveška vlada već je pokrenula projekt gradnje podzemnih skloništa o kojima se izjasnio i jedan njihov političar rekavši da namjeravaju osigurati čak 2 milijuna ljudi.
Također se tu javlja i NASA koja već dulje vrijeme ima snimke planeta-x koji se približava Zemlji, a koji se podudara sa proročanstvom.
Ipak, najbolje od svega je da se sva ta proročanstva slažu da time neće doći do masovnog uništenja, već do prosvjetljenja ljudi, te novog i boljeg života (..)“.
Ruski znanstvenici pak smatraju da je Sunce odgovorno za globalno otopljenje klime na Zemlji, Co2 praktično nema utjecaja:"Ljudi nisu u stanju da daju bilo kakav doprinos globalnom otopljenju klime i značajno zahlađenje na Zemlji neizostavno će uslijediti posle otopljenja". Predviđaju da će se to dogoditi između 2012. i 2015. godine.
Mijenjaju se i magnetska polja ostalih planeta.
Magnetska polja postaju snažnija. Magnetno polje Jupitera i više se nego udvostručilo. Magnetno polje Urana se mijenja. Neptunovo magnetno polje se povećava. Te planete postaju svjetlije.Snaga njihovih magnetnih polja se povećava. Njihove atmosferske odlike se mijenjaju.
Izgleda da su Uran i Neptun nedavno "doživjeli" promjenu polova.
Kada je svemirska sonda Voyager 2 prošla pored Urana i Neptuna, sjeverni i južni magnetski polovi su bili poprilično pomaknuti od rotacijskih polova tih planeta. U jednom slučaju, odmak je bio 50 stupnjeva, a u drugom oko 40 stupnjeva, što su prilično velike promjene.
Na Zemlji promjene vidimo potpunije. Na primjer, Michael Mandeville je svojem istraživanju pokazao da je ukupna vulkanska aktivnost na Zemlji od 1875. godine povećana oko 500 %(On to smatra za glavni pokretač globalnog zagrijavanja). Ukupan broj zemljotresa povećan je za 400 % samo od 1973.Broj prirodnih katastrofa je povećan za 410 % u razdoblju od 1963. do 1993.
Za kraj
Do sada smo preživjeli bezbroj "krajeva svjetova",apokalipsi,armagedona i ko zna čega sve ne. Večim dijelom predviđanja o kraju svijeta crpe svoju energiju iz Biblije odnosno zapadne civilizacije, prvi krščani su očekivali da će se kraj svijeta desiti još za njihovog života i od tada smo ih imali bezbroj.Ono što je mene fasciniralo u vezi 2012-te godine je to što se ona u stvarnosti poklapa sa tim nesvakidašnjim galaktičkim poravnanjem,naravno ipak je sve počelo sa tim famoznim majanskim kalendarom te njihovim znanjem astronomije.Da li su oni znali za to ili su „slučajno“ pogodili godinu.Da li je moguća takva slučajnost i ima li to kakvo značenje.Ja lično ne vjerujem da će se 2012-te dogoditi neka Bibliska apokalipsa ,a da li će se išta dogoditi.Ko zna.Neki se uveliko pripremaju praveći razne bunkere i skupljajući namirnice,več je se razvio i biznis i mnogi zarađuju na našem rekao bih urođenom strahu od kraja svijeta.Mnogo je i skeptika.Neki vjeruju neki ne.Na nama je da odlučimo u koju grupu se priključiti ili možda ostati po strani i gledati.2012-ta je blizu pa budemo vidjeli ko je u pravu.
Pročitajte i
21.12.2012.Godine II
21.12.2012.Godine
Vijesti iz pete dimenzije
SF PRIČA
Nakon najspektakularnije aurore borealis u posljednje 153 godine svjetla će se ugasiti, i to ne ona na nebu nego na Zemlji. Veliki dio Zemlje će do jutra ostati bez struje, a nešto prije ponoći će se ugasiti Internet i svi mobiteli. Već drugoga dana cijela civilizacija bit će u kaosu. Predviđa se i kako će do kraja 2013. godine 100 tisuća Europljana umrijeti od gladi.
Takav scenarij može se ponavljati svakih 11 godina
Predviđanja kažu da će oporavak od te "krize" za koju će ova "ekonomska" izgledati kao "mala beba" trajati dva desetljeća. Ovakav "crni scenarij" za Zemlju donio je magazin New Scientist te se ga on smatra jednim od najvećih prijetnji našoj generaciji. To se događalo i prije, a izračunato je da se može ponavljati svakih 11 godina.
Sunčeve oluje u normalnim slučajevima ne izazivaju toliku zabrinutost. Nabijene subatomske čestice uglavnom ne uznemiruju većinu Zemljana, nego samo astronaute i vlasnike satelita. Ljudi na Zemlji te "napade" ne osjećaju, jer nas štiti Zemljino magnetsko polje. No, svako toliko Sunce izbaci ogromnu količinu topline koja se kreće brzinom od milijuna kilometara na sat te može prouzročiti probleme na Zemlji.
Problem će nastati zbog ovisnosti o električnoj energiji
Zadnji takav "veliki napad" Sunca na Zemljane dogodio se 1. rujna 1859. godine kada je bilo moguće, zbog jačine svjetla odaslanog sa Sunca, u pola noći čitati novine. U Kaliforniji su se radnici u rudniku ranije probudili i krenuli na posao zbog količine svjetla koja ih je "zapljusnula" u noćne sate. No, štetu od tog "električnog šoka" u tim godinama bilo je lako popraviti zbog toga što je civilizacija funkcionirala na temelju "željeza i mišića".
Danas kada civilizacija funkcionira na temelju supermreža temeljenih na električnoj struji i komunikacijama, štete će biti nesagledive. "Svake godine naša ljudska tehnologija postaje sve ranjivija", napisao je u svojem izlaganju Američkoj akademiji znanosti stručnjak za svemir Daniel Baker. Problemi će doći zbog naše ovisnosti o električnoj energiji i načinu na koji se ona prenosi. Takva će solarna superoluja "upumpati" milijarde novih gigavata u sustav. Transformatori koji visokonaponsku struju pretvaraju u kućnu bi se rastopili.
"Treći svijet" prolazi najbolje zbog svoje "zaostalosti"
Možemo samo zamišljati kako bi današnja civilizacija funkcionirala u takvim uvjetima. Znanstvenici su predvidjeli tu oluju za 2012. godinu zato što se ona dogodila 1859. godine i zbog manje oluje koja je prije 20 godina pogodila istočnu Kanadu i ostavila 20 milijuna ljudi bez struje. Trenutno je Sunce u mirovanju, ali se njegova najjača aktivnost predviđa za 2012. godinu i to negdje tijekom ljeta ili jeseni.
Predviđanja su da će najmanje pogođeni dijelovi Zemlje biti baš oni najsiromašniji, jer će se Treći svijet, koji nije u tolikoj ovisnosti o struje, najlakše prigoditi na život bez nje. Spriječiti ovu katastrofu Zemljani mogu tako da pošalju u svemir više satelita koji bi ih na vrijeme upozorili na napad, jer će najjači val biti na početku.
Solarni maksimum(izdisaj sunca)
ukupan ciklus mijenjanja sunčevih pjega (sunčeve aktivnosti) traje oko 23 godine, kada se polariteti magnetskog polja pjega vraćaju na početno stanje. Začudo, prije 2.000 godina to su znali i Mayanci koji su govorili da Suncu treba 23 godine za jedan "udisaj i izdisaj".
Solarni maksimumi vrijeme su najintenzivnije sunčeve aktivnosti. U tim trenucima, sunčev vjetar je također najintenzivniji. Solarni maksimumi obiluju intenzivnim zračenjima i izbacivanjem ioniziranih čestica, radialno se šireći duž ekliptike Sunčevog sustava. U ovakvim uvjetima, povećanje magnetskog polja Sunca i povećana radijacija uzrokovana solarnim vjetrovima, slabe magnetsko polje Zemlje i utječu na strukturu ionosfere. Sunčev vjetar odgovoran je i za pojavu Aurore Borealis (polarne svjetlosti). U uvjetima najveće intenzivnosti sunčev aktivnosti, ova polarna svjetlost vidljiva je i na nižim geografskim šrinama, pa je tako 1958. godine bila vidljiva čak i u Meksiku. Solarni maksimum 1958. godine bio je najintenzivniji odkako se vrše mjerenja.
Poljednji solarni maksimum se bio je 2001/2002. godine i zbog veliko zračenja uzrokovao je probleme na enegetskoj infrastrukturi (zbog oscilacija u ionosferi) i oštetio nekoliko satelita u orbitama iznad Zemlje. Slijedeći solarni maksimum se očekuje 2011/2012. te se predviđa da će biti barem 30-50% intenzivniji nego onaj 2001. Očekuje se da će uzrokovati ozbiljne energetske probleme i oštetiti mnoge satelite. Problem predstavlja i trend slabljenja magnetskog polja Zemlje koje je u posljednjih 30-ak godina oslabilo čak 15-ak posto, a taj trend slabljenja čini se ubrzava. Nasuprot tome, magnetsko polje Sunca je vrlo nestabilno i aktivnost Sunca neprestano raste i iznenađuje NASA-ine znanstvenike. Tako da su izjavili da je ovaj solarni ciklus jedan od najiznenađujćih i najnepredvidljivijih do sada, jer su sva promatranja izvan granica predviđenih modela ponašanja.
U kolikoj mjeri Sunce zapravo može utjecati na život na Zemlji? Nešto što smo uzimali zdravo za gotovo, izgleda da je vrlo komplicirano. I još k tome, ponaša se na vrlo čudan način u posljenje vrijeme. Tek sada, kad imamo naprednu tehnologiju i mjerne instrumente, možemo zapravo pobliže promoriti našu najbližu zvijezdu. No umjesto da nam odgovori na pitanja koja nas muče stoljećima, novi podaci samo postavljaju nova još teža i kompliciranija pitanja. Bilo kako bilo, 2012. svjedočit ćemo novom solarnm maksimumu koji će definitivno u određenoj mjeri utjecati na naš svakodnevni život, ali u kolikoj, vrijeme će pokazati.
RATOVI I KLIMATSKE PROMENE
Stručnjaci iz oblasti ekologije upozoravaju da postoji direktna veza između ratova i klimatskih promena. Predviđaju da će globalno zagrevanje sledećih nekoliko decenija dovesti do ozbiljnih nemira i oružanih sukoba, kao i da o apokalipsi ne treba previše brinuti, jer će je ljudi sami na kraju izazvati!
Zabrinuti su za nagli porast nivoa mora i okeana i tvrde da će to za koju godinu stvoriti novu vrstu izbeglica, tzv. "klimatske izbeglice", jer će milioni ljudi iz obalskih područja, potražiti nove domove. Klimatske promene dovešće do nestašice hrane, što će izazvati oružane sukobe širom sveta. A sve će se to događati zbog nemarnog odnosa čovečanstva prema prirodi i planeti, na šta svakodnevno upozoravaju ekolozi.
PROMJENA POLOVA 2012.
Najnovija saznanja govore da slabi magnetno polje zemlje. Slabi i jezgra planeta.
Ukratko Planeta Zemlja vise se ne kreće po "njutnovom" zakonu... Prijeti nam još veće oslabljenje magnetnog polja.
Pčele se orijentiraju po Zemljinom magnetskom polju. A pošto nestaju, znači da se počinju događati velike promjene magnetskog polja. Trenutno je sjeverni pol na jugu, a slijedeća promjena bi se mogla dogoditi 2012.
Smanjuje se i zaštita zemlje od kozmičkog zračenja, što definitivno utječe i na pojačana zračenja, koja mogu imati dalekosežne posljedice i za čovjeka. Znanstvenici sve vise detektiraju takva jaka kozmička zračenja, koja već utječu na zemljinu ionosferu. Čini se da Nostrodamus, Maye i vede nisu jedini koji spominju apokalipsu i značajne promjene za nas 2012. god.
O toj istoj godini u svojim proročanstvima govore i Inke, Egipčani, Azteci,Hopi Indijanci i mnoga druga plemena, nalaze se dokazii da se s tim proročanstvom slaže i Biblija, pa čak i neke druge vjere.
Čak su i znanstvenici počeli to uzimati za ozbiljno, a Norveška vlada već je pokrenula projekt gradnje podzemnih skloništa o kojima se izjasnio i jedan njihov političar rekavši da namjeravaju osigurati čak 2 milijuna ljudi.
Također se tu javlja i NASA koja već dulje vrijeme ima snimke planeta-x koji se približava Zemlji, a koji se podudara sa proročanstvom.
Ipak, najbolje od svega je da se sva ta proročanstva slažu da time neće doći do masovnog uništenja, već do prosvjetljenja ljudi, te novog i boljeg života (..)“.
Ruski znanstvenici pak smatraju da je Sunce odgovorno za globalno otopljenje klime na Zemlji, Co2 praktično nema utjecaja:"Ljudi nisu u stanju da daju bilo kakav doprinos globalnom otopljenju klime i značajno zahlađenje na Zemlji neizostavno će uslijediti posle otopljenja". Predviđaju da će se to dogoditi između 2012. i 2015. godine.
Mijenjaju se i magnetska polja ostalih planeta.
Magnetska polja postaju snažnija. Magnetno polje Jupitera i više se nego udvostručilo. Magnetno polje Urana se mijenja. Neptunovo magnetno polje se povećava. Te planete postaju svjetlije.Snaga njihovih magnetnih polja se povećava. Njihove atmosferske odlike se mijenjaju.
Izgleda da su Uran i Neptun nedavno "doživjeli" promjenu polova.
Kada je svemirska sonda Voyager 2 prošla pored Urana i Neptuna, sjeverni i južni magnetski polovi su bili poprilično pomaknuti od rotacijskih polova tih planeta. U jednom slučaju, odmak je bio 50 stupnjeva, a u drugom oko 40 stupnjeva, što su prilično velike promjene.
Na Zemlji promjene vidimo potpunije. Na primjer, Michael Mandeville je svojem istraživanju pokazao da je ukupna vulkanska aktivnost na Zemlji od 1875. godine povećana oko 500 %(On to smatra za glavni pokretač globalnog zagrijavanja). Ukupan broj zemljotresa povećan je za 400 % samo od 1973.Broj prirodnih katastrofa je povećan za 410 % u razdoblju od 1963. do 1993.
Za kraj
Do sada smo preživjeli bezbroj "krajeva svjetova",apokalipsi,armagedona i ko zna čega sve ne. Večim dijelom predviđanja o kraju svijeta crpe svoju energiju iz Biblije odnosno zapadne civilizacije, prvi krščani su očekivali da će se kraj svijeta desiti još za njihovog života i od tada smo ih imali bezbroj.Ono što je mene fasciniralo u vezi 2012-te godine je to što se ona u stvarnosti poklapa sa tim nesvakidašnjim galaktičkim poravnanjem,naravno ipak je sve počelo sa tim famoznim majanskim kalendarom te njihovim znanjem astronomije.Da li su oni znali za to ili su „slučajno“ pogodili godinu.Da li je moguća takva slučajnost i ima li to kakvo značenje.Ja lično ne vjerujem da će se 2012-te dogoditi neka Bibliska apokalipsa ,a da li će se išta dogoditi.Ko zna.Neki se uveliko pripremaju praveći razne bunkere i skupljajući namirnice,več je se razvio i biznis i mnogi zarađuju na našem rekao bih urođenom strahu od kraja svijeta.Mnogo je i skeptika.Neki vjeruju neki ne.Na nama je da odlučimo u koju grupu se priključiti ili možda ostati po strani i gledati.2012-ta je blizu pa budemo vidjeli ko je u pravu.
Pročitajte i
21.12.2012.Godine II
21.12.2012.Godine
Vijesti iz pete dimenzije
SF PRIČA
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Postovi
